Ah sir

stvar sa smrdljivim sirevima je sto culo mirisa treba da se ignorise. znam, tesko je, neke bas bas budjave ni ja ne jedem. kao i sve sto je potpuno drugacije od onoga na sta smo navikli ovakvi ukusi su u pocetku uglavnom negativno iznenadjenje. medjutim, svaki sledeci put se taj utisak menja, jer prosto znamo sta da ocekujemo i drugacije mu pristupamo. plus, to su delikatesi a ne nesto od cega se moze najesti (tj. prejesti) i cini mi se da je to najveci problem nas balkanaca kad su neke pikanterije u pitanju.

nema nista lepse od mesanog tanjira raznih sireva uz grozdje i zelenu salatu. ako neko zeli da proba preporucujem da se krene od laksih - brie, camembert, gorgonzola, plavi sir, i naravno moj omiljeni kozji (chèvre)
taj kozji fantasticno ide sa pecenom paprikom i plavim patlidzanom recimo.
francuzi stvarno imaju prevelik izbor, od ovih laksih varijanti do onih sto izgledaju kao morski sundjer. te uglavnom ne jedem jer ih je nemoguce drzati u kuci, suvise smrde koliko god da su umotani.
kad sam poslednji put bila u parizu nasla sam se sa nekim drustvom i napravili smo degustaciju - kupili bagete, razne sireve i belo vino. meni je jako bitno uz sta odredjeni sir jedem jer mu te propratne stvari naglase ukus. vecina fantasticno ide uz voce, koje voce zavisi od vrste sira (grozdje, jabuke, dinja). o kuvanju da ne pricam, sos od cetiri vrste sira, pietina sa gorgonzolom ili plavim sirom itd. njam. tako da ljudi probajte. ali nemojte odustajati posle prvog testiranja
