by bukowski » 19 Jun 2017, 20:07
i meni je, dok sam proteklih dana kontemplirao nad tužnim usudom KKP, iz mraka koji se nadvio nad institucijom, izašla žocova slika.
uz tu sliku i želja, san, utopija, da se najtrofejniji trener evrope vrati da osvoji jubilarnu desetu titulu s timom s kojim je osvojio i prvu.
KKP je potreban neko ko je nezavisan, iznad domaćeg blata politike, ekonomije, prizemnog klubaštva i šićardžiluka. naivno sam verovao pre dve godine da je to peković, ali sam se gorko pokajao, žoc bi mogao da se uklopi u tu matricu, ima lovu, veze, ime, reputaciju i ne bi država mogla da piša po njemu pišajući po partizanu.
al ko što rekoh, pusti snovi utopijski.
Kad zaćutim, okrenem se i odem, to ne znači da si ti pobedio. To znači da više nisi vredan moga vremena.