Sta reci, a ne zaplakati…
Velika steta, i pored svega smo ih imali, ali jednostavno previse nekih detalja je bilo protiv nas. Steta je sto su im nase za par minuta praznog hoda u prvoj cetvrtini dopustile da naprave razliku od 6-8 poena, koju su posle morale da konstantno jure. Deluje da su Spankinje veci deo meca lakse dolazile do poena. Tacno sam znao nakon onog useravanja protiv Svedjanki da nas trojke ne mogu tako da sluze dva meca uzastopno.
Slabe Sonja, Nevena i Cadjo, naspram odlicne Bruks i dzokerki Stankovicke i Butulije, Crvendakic mi nekako bila siva. Ani Dabovic se nista ne moze, niti sme zameriti. Marini vec da, ne kapiram da Maja Miljkovic u ovim okolnostima nije dobila ni sekund na parketu. Svi ste primetili da je dzaba stedela tajmaute kada smo zasrljali, a krenula da ih trazi kada smo vec bili u nezavidnoj situaciji na samom kraju.
Prijatno sam se iznenadio da ovoga puta u Areni nije bio opsti pozeraj, ljudi su zaista emotivno pratili i navijali od srca, kada vec razne delije, grobari, forsi i slicni nemaju finansijskih motiva da podrze reprezentaciju svoje zemlje.
Sta je tu je, valjda ce biti svezine za Britanke sutra, devojke zaista zasluzuju medalju, makar i bronzanu.
I da, cenjenim sudijama zelim da sve pare koje su dobili za dnevnice potrose za lecenje sebe ili nekog im milog em dragog…