by I prošla sezona kao neka kruna nesposobnosti uprave da se dovedu prava pojačanja, igrači koji su dovođeni su se birali samo po imenima niko nije gledao ni na godine, fizičko stanje, trenutnu formu... Ali dobro koga se pitalo nije ni čudno, ostaje samo misterija Duška Ivanovića i njegove uloge u svemu tome. Slučaj Nejpir nas je ozbiljno uzdrmao i s tim smo završili EL sezonu nakon dva mjeseca. O doselekciji tek ne treba pričati koliko je to bilo očajno i na sve to dvije povrede Topića kao možda i najteži momenti sezone, barem za mene sigurno jesu bili najteži. S druge strane imali smo sreću sa Bolombojem kao i sa Teom koji je odigrao sezonu na srce i iznad svojih fizičkih mogućnosti.
Na kraju se završilo srećno sa žetvom domaćih trofeja i nevjerovatnim nizom pobjeda nad najvećim rivalom. Ipak ne mogu se oteti utisku da je više tome doprinjelo potpuno rasulo u svlačionici čete Željka Obradovića nego našom spektakularnom igrom. Ali mora se priznati da smo odigrali korektno taj finiš sezone, na granici nekih naših realnih mogućnosti.
Najljepši momenti su svakako prvi trofej Tea u Zvezdi nakon fenomenalne partije u finalu kupa i suze Nemanje Nedovića u finalu ABA koji je konačno razbio tu auru vječitog luzera.
Ovaj prelazni rok smo za sada odradili školski bez nekih velikih rizika, očigledno opečeni greškama i velikim kritikama zvezdaške javnosti dopušteno je i struci da se pita za pojačanja. Ekipa je isfiltrirana i ostali su oni koji su to zaslužili i onda su se dovodila pojačanja na pozicijama gdje smo bili deficitarni a uz to se gledalo da se dovede što više domaćih igrača. Igači kao što su CMM, Kenan i Kalinić svakako da obećavaju jednu fajtersku i takmičarsku košarku. Velika je dilema kako će izgledati Daum i Plavšić i da li mogu da se uklope u tim i naprave iskorak koji se od njih očekuje. Dobrić je neplanski doveden jer je jednostavno iskrslo ali svakako da će nam njegov kvalitet, borbenost i ljudski kvaliteti donjeti mnogo.
Ostaje još jedan upitnik a to je pozicija 4 ili 4/5 jer smo očigledno nedovoljno jaki pod košem. Ja se iskreno nadam Petruševu ali ako ne dođe nekako je realno da idemo sa ovim snagama do famozne doselekcija.
Ova sezona je veliki ispit za Zvezdu, smatram da smo već propustili previše šansi i da se ove godine mora uraditi iskorak u Evroligi i da konačno od regionanog kluba postanemo Evropski. Teško je prognozirati domete ove ekipe ali smatram da na papiru imamo ekipu za plejof i da će naša baza domaćih igrača ove sezone da bude naša najveća snaga. Vidjelo se na dosta primjera da je svlačionica glavni preduslov za uspjeh. Nadam se da će i Janis uspijeti da preživi sezonu, svojim ponašanjem je pokazao da je pravi gospodin i dostojan funkcije koju obavlja.
Što se tiče domaćih takmičenja s obzirom na sastav komšija, odnosno broj stranaca ostaje jedina dilema ABA. Ali realno to takmičenje gubi smisao i prioritet treba da bude jasan.
Evropa zove braćo!
