Evropske kvalifikacije
Sezona 2019/2020 je pocela sa nadom da ce nas klub treci put docekati jesen u Evropi. Malo se sa zebnjom uslo u novu sezonu jer smo drugi deo prethodnog sampionata prespavali i odigrali ispod ocekivanja. Na pocetku evropskih kvalifikacija dobili smo dobro poznatu litvansku Suduvu. Ekipu skromnog kvaliteta koju smo sezonu pre deklasirali ukupnim rezultatom 5-0. U prvom mecu delovali smo dosta sporo, nepovezano , mucili smo da stvorimo sansu i na kraju se utakmica zavrsila bez golova. U revansu na stadionu Rajko Mitic, Ben je vec na samom pocetku spojio Boacija sa golom a ovaj sjajnom egzekucijom doveo Zvezdu u vodjstvo. Do kraja poluvremena Marin je duplirao vodjstvo i trasirao put Zvezdi ka sledecem kolu kvalifikacija.
Tamo nas je cekao Helsinki, ekipa svakako bolja od Suduve ali opet daleko slabija od nase. Ovoga puta mi smo bili domacini u prvom mecu, videla se velika zelja nasih igraca da poprave utisak iz dvomeca sa Suduvom. Od samog starta utakmice Zvezda je preuzela inicijativu a na ovom mecu svakako treba istaci ulogu Marina koji je od prvog minuta davao ton nasoj igri sjajnim prodorima i dodavanjima . Na sredini prvog poluvremena posle akcije gde je Ivanic dobio loptu na desnom krilu i sjajno centrirao, Boaci se najbolje snasao u protivnickom sesnaestercu i doveo nas tim u vodjstvo. Napadali su nasi igraci I posle tog gola, stvarali sanse i taman kad su svi pomislili da na revans idemo sa prednoscu od jednog gola, nespretnu reakciju defanzivca Helsinkija iskoristio je Pavkov i omogucio nam dosta mirniji revans. Mora se priznati da je taj mec u Helsinkiju jedna od utakmica koju treba zaboraviti. Delovali smo totalno bez energije, lako gubili lopte, dozvolili protivniku da nekoliko puta udje u ozbiljne sanse. Srecom sut Jovancica definitivno je potvrdio prolazak dalje, do kraja meca ocajna reakcija Zuleta Stojkovica omogucila je pobedu Fincima. Zvezda je prosla dalje a desnik bek zavrsio misiju u nasem dresu.
Sledeca prepreka u pohodu ka Ligi Sampiona bio je Kopenhagen. Rec o veoma cvrstoj ekipi i bilo je jasno da ce nijanse odlucivati u tom dvomecu. Ono sto se mora istaci je cinjenica da su Danci u oba duela imali obilatu sudijsku pomoc. U Beogradu smo poveli golom Pavkova pred sam kraj poluvremena ali su Danci iz nepostojegec jedanaesterca stigli do izjednacenja i povoljnog rezultata. Revans u Kopenhagenu je utakmica koja ce se decenijama prepricavati medju navijacima Crvene Zvezde. Vec u prvom minute nije nam sviran cist penal posle ociglednog faula nad Ivanicem. Jasno je bilo da ukoliko zelimo prolaz dalje moramo dati bar jedan gol, a do njega smo dosli posle hiruski preciznog centarsuta Marina za Boacija koji je doneo nasem timu prednost. Ni cinjenica da su imali igraca vise 70 minuta nije pomogla Dancima da dodju do pobede. Herojski su se borili nasi igraci za svaku loptu, Milojeviceva takticka perfekcija jos jedanput je dosla do izrazaja i utakmica je otisla u produzetke. Brazilac Zander kome je to verovatno bila najbolja utakmica u nasem dresu iznudio je crveni karton i bilo je jasno da ce penal serija odluciti pobednika. Usledila je dramaticna penal serija koju verovatno ne bi kreirali ni najbolji filmski reziseri. Danci su nekoliko puta sutirali za prolaz dalje, ali je Zvezda imala fenomenalnog Milana Borjana na tom mecu koji je odveo nas tim u plej-of I obezbedio evropsku jesen treci put uzastopno. Zaista je ta nocu Kopenhagenu bila za pamcenje i cetu Vladana Milojevica delio je samo jos jedan korak do ponovnog plasmana u sam krem evropskog fudbala.
Poslednja prepreka ka tom cilju bio je svajcarski Jang Bojs. Od prvog minuta bilo je jasno da igramo protiv ekipe koja je dosta fizicki snazna, a posebno su nam problem pravili njihovi brzi tamnoputi igraci. Ni njihov rani pogodak nije poljuljao nase igrace. Degenek je posle kornera sjajno skocio i poravnao rezultat da bi na pocetku drugog poluvremena tek pristigli Argentinac Mateo Garsija doveo do delirijuma mnogobrojne nase navijace na stadionu. Do kraja utakmice Jang Bojs je izjednacio posle penala i propustio par sansi cime se utakmica zavrsila sa sjajnih 2-2. Revans tog meca je dosta bio slican utakmici sa Kelnom kada smo imali mec loptu za prezimljavanje u Evropi. Od pocetka smo uveli utakmicu u spori ritam, igrali takticki disciplinovano na svakom delu terena, cekali strpljivo sansu da ugrozimo gol protivnika. Taj trenutak je dosao posle sjajnog pasa Marina u prostor za Rodica koji je krajnjim naporom stigao tu loptu i centrirao a Vukanovic doveo nas tim u vodjstvo. Delirijum na stadionu izazvao je taj pogodak Alekse Vukanovica. Jedino sto su Svajcarci uspeli jeste izjednacenje posle autogola Bena. Poslednji sudijski zvizduk na tom mecu oznacio je ulazak u Ligu Sampiona cime se nas klub drugi put uzastopno plasirao u drustvo najboljih.


Liga Sampiona
Sa velikim nestrpljenjem ocekivao se zreb u Nionu. Kuglice su nam dodelile izuzetno jaku grupu sa minhenskim Bajernom, Totenhemom i Olimpijakosom. Jasno je bilo od samog pocetka ko ce dalje iz ove grupi i jedina nada nam je bila da se sa Grcima borimo za trece mesto u grupi. Mora se priznati da je nase prvo ucesce u Ligi sampiona proslo u mnogo pozitivnijem tonu. Za to objektivno postoje nekoliko razloga. Prvi je zato sto smo na katastrofalan nacin iskoristili veliki priliv novca i promasili sa skoro svim pojacanjima. Kada se ocekivalo neko zvucno ime u sam smiraj prelaznog roka doveden je Van la Para koji osim brzine nije apsolutno nista pokazao u Zvezdinom dresu. Drugi razlog jesu previsoke cene karata koje je odredilo rukovodstvo naseg kluba. Treci razlog jesu same partije naseg kluba koje su mnogo bolje izgledale u jesen 2018.
Na pocetku smo igrali sa minhenskim Bajernom. Imao sam tu privilegiju i cast da budem te noci na cuvenoj Alianc areni, pruzili smo dostajan otpor 90 minuta imali i sjanu sansu preko Marina oko 80-tog minuta za izjednacenje ali poraz od 3-0 bio je neminovan. Bavarci su ipak preveliki zalogaj i miljama kvalitetom ispred nas. Usledila je utakmica sa Olimpijakosom na nasem stadionu gde smo posle preokreta stigli do druge pobede u istoriji u grupnoj fazi LS. Nazalost, mecevi sa Totenhemom necemo svakako pamtiti po dobrom jer smo pored Kejna I drustva izgledali kao topovsko meso. Veliki broj primljenih golova u tom dvomecu pokazao je realan odnos snaga dva tima. Usledio je jos jedan gorak poraz od Bajerna na nasem stadionu gde smo u 80 minutu ubacili jos jednog odbrambenog igraca pri rezultatu 0-5. Na srecu, rezultati Olimpijakosa su bili takvi da nam je i neresen rezultat u poslednjem mecu u grupi u Atini omogucavao prezimljavanje u Evropi. Odigrao je nas tim korektnu utakmicu, imali smo jedanaesterac na kraju prvog poluvremena koji zalutali Portugalac Tomane nije iskoristio. Na kraju utakmice neshvatljiva reakcija brazilca Zandera kada je bez ikakve potrebe igrao rukom omogucila je Olimpijakosu prolazak dalje. Ta utakmica jenajbolji pokazatelj katastrofalnih stranaca koji su dovedeni u Zvezdu proslog leta. Ispali smo iz Evrope i pored teskih poraza mora se priznati da je ogroman uspeh uci u Ligu Sampiona dva puta uzastopno.
Super Liga
Treci put uzastopno nas tim je postao prvak i na taj osvojena je 31 titula u istoriji kluba. Od prvog kola zauzeli smo celnu poziciju na tabeli i nismo je ispustali do kraja. Nastavili smo sa dobrim igrama i lakim pobedama na takozvanim malim utakmicama. Sezona je pocela dobro jer smo pored odlicnih rezultata u kvalifikacija za Evropu na prvih 7 prvenstvenih meceva zabelezili isto toliko pobeda. I pored rotacija u timu nas tim je pobedjivao i vec tada se odlepio na 4 boda razlike u odnosu na najveceg rivala. Ono sto je usledilo kasnije svakako nije za pohvalu. Sudijska pomoc u mecu sa Indjijom i u Krusevcu svakako su nesto na sta nismo ponosni. Mrlju na ovu sezonu su dale i utakmice u derbiju gde nismo postigli gol, pretrpeli smo poraz i igrali nereseno. Titula je osvojena sa velikom bodovnom prednoscu odnosu na rivale, nismo cesto blistali ali ono sto je najbitnije pobedjivali smo u kontinuitetu. Titula i u narednoj sezoni mora da bude prioritet.


Kup Srbije
Ponovo nismo uspeli da ostvarimo cilj zvani dupla kruna. Sve je islo lako do polufinala a onda smo izvukli Partizan na njihovom stadionu. Bila je to sjajna prilika za osvetu ali na terenu nista vredno nismo prikazali i ponovo smo porazeni. Podatak da u cetvrtom uzastopnom mecu sa Partizanom nismo postigli pogodak deluje uzasno.
Prelazni rok
Crvena Zvezda je na tragican nacin iskoristila proslogodisnji prelazni rok. Dovodjenje zalutalih stranaca poput Van la Pare, Tomanea, Kanjasa, Matea Garsije obelezili su jedan od najgorih prelaznih rokova u istoriji Crvene Zvezde. Licno, Portugalac Tomane je za mene bio ubedljivo najgori. Van La Para je posebna enigma. Apsolutna nula. Zander je vise licio na prodavca brze hrane na obalama Kopakabane nego na profesionalnog igraca. Kanjas dosta spor, dao jeste doprinos na nekim utakmicama ali za igraca sa ogromnom platom tanko. Apsolutno igrac koji Zvezdi treba je onaj koji moze da napravi razliku na terenu. Previse prosecnih igraca su ozbiljan problem Crvene Zvezde. Kao i ogroman broj igraca na platnom spisku. Ono sto je vredno istaci je da je nas klub pre tri godine u znatno losijoj finansijskoj situaciji imao daleko jaci tim nego sada. Nazalost svaka zamena je bila gora od igraca koji je dosao Igraci profila Krsticica, Radonjica, Le Taleka su svakako potreba Crvene Zvezde.
Vladan Milojevic
Apsolutno najbolje nesto sto se Zvezdi desilo posle Barija. Od prvog trenutka je delovao kao covek koji zna sta hoce i ostace vecno zapisano da je posrnulog giganta vratio na mapu Evrope. Proslu sezonu svakako je obelezio njegov odlazak. Crvena Zvezad je izgubila najboljeg trenera koga je imala u poslednjih 25 godina a sta navijaci misle o njemu najbolje pokazuju ovacije koje je dobio pojavivsi se na proslavi titule. Dobio je najvece ovacije od svih. Proci 12 rundi kvalifikacija za 3 godine je uspeh je vredan divljenja. Ne samo da je vratio Zvezdu tamo gde joj je mesto vec je toliko podigao klupski koeficijent da sada mnogo laksim putem mozemo do grupne faze nekog evropskog takmicenja. Tri uzastopne titule, plasman u Ligu Evrope I dva puta u Ligu Sampiona su rezultat fantasticnog rada Vladana Milojevica. Istorijska pobede protiv Liverpula, pregrst radosti koje je doneo bice nesto sto ce se dugo prepricavati. HVALA TI MILOJE !!!

Dejan Stankovic
Legenda naseg kluba dosla je kao naslednik Vladana Milojevica. Lepo je bilo videti coveka koji je osvojio sve u fudbalu da sa toliko ciste i iskrene emocije sedne na nasu klupu. Svakako da je i pored velikog imena ogroman teret pao na pleca Dejana Stankovica jer je dosao posle nekoliko godina gde je nas klub belezio sjajne rezultate u evropskim kvalifikacijama. Upravo ce te kvalifikacije biti i najveci njegov ispit. Ono sto treba istaci kao pozitivne stvari jesu prekidi i davanje minutaze mladim igracima. Jasno se vidi da je na treninzima poseban akcenat stvaljen na prekide i to je nesto sto treba pohvaliti. Davanje minutaze Gavricu, Nikolicu, Konataru, Petrovicu, Radulovicu su takodje veliki plus. Ono sto je za kritiku jeste cinjenica da ne postoji za sada nikakav sistem igre. Zvezda cesto deluje bezidejno, ekipa izgleda ocajno kada je pod presingom i to su ozbiljne stvari na kojima se treba raditi. Poslednja utakmica sa Partizanom i duel sa ekipom TSC su za ozbiljnu kritiku. U duelima sa najjacim rivalima delovali smo katastrofalno na terenu. Ipak, uzdamo se u Dekija jer je oduvek bio borac.
Zvezdasi srecno u novoj sezoni. U ime svih nas u crveno-belom...