Edin Avdić - U obruču i oko njega

[jabukamen]

Evidentan je pad kvaliteta Edinovih kolumni, ko je citao 2011, videlo se kako on to moze da radi, kada zeli..

Definitvan pad. Posle OBN gde je bio jedan od trojice sa slusalicama sam ga bolje "upoznao" preko onih areninih podcasta i tada je bio zaista osvezenje. Mada, mozda on i nije toliko pao koliko se ponavlja, pa tacno znam da ce uvek popljuvati Sparse i Bulse kakvi god da su, a i te price iza kuloara, a posebno to njegovo lozenje na opasne momke, ko je koga i ko bi koga prebio, to mi vise prilici nekom sa 15 nego sa 35. Prenosi sa EP takodje neumoljivo klize prema nivou koji je uspostavio Marjan, jedno je kad te ponese atmosfera, a drugo je kad svesno pravis budalu od sebe poput Marjana i Ace frizurice.

[Pit Bull]

[Henry]

Slalom kroz Stožice (Šta će biti u 1/4 finalu)

Kako posmatrati dosadašnji dio Eurobasketa? Sa svih strana me zasipaju porukama kako je ovo najlošije Evropsko prvenstvo.

To defintivno nije slučaj ali utisak pojačava katastrofalna posjeta tokom utakmica drugog kruga koji je realno bio fijasko i jezivo klizavi parket dvorane Stožice na kojem se po utakmici prostru tri igrača, vrlo često u čistom kontranapadu.

Zašto je parket tako klizav nemoguće je objasniti, ali jeste i organizatori su do sada nudili uglavnom nemušta objašnjenja o vlagi i kondenzaciji što bi pilo vode da u dvorani ima bilo koga.

Ovako se dešavala da utakmica Grčka-Španija, apsolutni derbi i zaista kvalitetan meč, bude odigrana pred nekih 500 gledalaca u atmosferi škripe patika i trenerske galame kao da je u pitanju neki priremni turnir na planini. Pomalo smiješno zvuči podatak da je više gledalaca pratilo grupnu fazu takmičenja nego mečeve drugog kruga koji bi navodno trebao biti zanimljiviji. Razloga ima nekoliko. Cijene karata su prilično visoke i nema paketa za dnevni program kako je bio slučaj do sada i što bi trebalo da bude normalno.

Ovako su pauze između dvije tekme beskonačne dok se u suštini čeka da dvoranu kapaciteta 13 000 napusti 75 ljudi koji čak i ako imaju kartu za naredni meč moraju ponovo da prolaze proceduru ulaska. Termin od 14:30h ne pomaže nikome. Ako neko misli da je 14:30h radnim danom dobar termin za igranje utakmice evropskog prvenstva u bilo čemu taj nije svjestan svoje nesvjesti. Dobar broj igrača se žalio da je baš to vrijeme kada nakon ručka vole malo da zadrijemaju, čak i oni koji igraju u Španiji svoje mečeve nedeljom počinju u 12:00h ili pola sata kasnije. Uglavnom biće prilike da temeljito svedemo račune o Eurobasketu u odjavnoj kolumni nakon finala, sada nam predstoji najava četvrtfinala. Četvrtfinale bez Rusije, Grčke i Turske ali tu je Ukrajina kojoj je za nastup u četvrtfinalu davano oko 1 promila šanse. Svaka čast Mike Fratello....

SRBIJA 40% - 60% ŠPANIJA

Španija je pustila Italiju kako bi u četvrtfinalu išla na Srbiju. Španci su već jednom uradili gotovo identičnu stvar. Prošle godine u Londonu su pustili Brazil da ih pobjedi kako bi izbjegli Amerikance u polufinalu i nakon toga su se pored Francuske i Rusije provukli u finale Olimpijade. Sada žele da ponove nešto slično mada su kvalitetom daleko ispod tima koji je nastupao u Londonu.

Ovako ekipa je itekako ranjiva kada u probleme sa faulovima uđe Marc Gasol kao što smo vidjeli na primjeru Grčke. Jedina prava izmjena na poziciji centra Xavi Rey djeluje tako uplašeno da je zaboravio i ono što zna. Izlazak Gasola znači i manji pritisak Rubia, Rudya, Llulla i Calderona na vanjske linije protivnika što se može iskoristiti. Srbija je tokom ovog prvenstva kao i sve ostale ekipe igrala sporadično. Ipak tim Dušana Ivakovića ima dovoljan broj centara u rotacijih predvođenih Nenadom Krstićem da može uvesti Gasola u probleme. Upitnik je na vanjskoj liniji. Da li će igrati Stefan Marković, šta može Nemanja Nedović (koji ovaj Eurobasket igra vrlo solidno), da li Srbija može defanzivno da odgovori na bekove Španije.

Vrlo je bitno da vanjskih igrači pogode otvorene šuteve za tri poena, što baš i nije bila snaga ove reprezentacije te da iskontrolišu izgubljene lopte koje Španci u djeliću sekunde pretvaraju u lake poene. Važna stavka će biti i procenat sa linije penala gdje je Srbija ispromašivala sve i svašta do sada. Španija je bolja u svim statističkim kategorijama ali velika prednost Srbije je na klupi. Mislili smo da je Scariolo trener skromnih kapaciteta ali šta tek reći za Juana Orengu? Siroti Orenga još uvijek nije svjestan da ima pravo pozvati time-out i ako se uđe u egal završnicu vrlo je moguć njegov kiks.

SLOVENIJA 50% - 50% FRANCUSKA

Mogao bi da bude pravi spektakl i jedina utakmica za koju pouzdano znamo da će biti pred punim tribinama. Sloveniju nosi maestralni Goran Dragić koji igra u turbo pogonu u oba pravca. Brat Zoran je na ovom prvenstvu doktorirao ničije lopte, a kontranapad dva brata protivnici ispraćaju pogledom (kontra protiv Grčke Gorana Dragića je bio napad na rekord Usaina Bolta).

Ostatak ekipe igra i preko granice faula, tuku, grebu, povlače i kada im se otvori prostor poentiraju uz dosta muke. Slovenci ne mogu da pogode ulaz u dvoranu, bacaju građevinski materijal sa slobodnih bacanjaa ali vas toliko izmaltretiraju u odbrani da na kraju dignete ruke i predate se. Francuska je do sada izgledala pa...uglavnom tužno. Ako već Slovenci ne mogu da pogode olimpijski bazen šta tek reći za staru družinu od kamena - Francusku.

Mogli bi da ih smjestimo u lektiru Klesar Tadija Tegoba. Francuska ovdje može do pobjede jedino ako vidimo onog starog Tony Parkera koji je agresivan i koji ne djeluje kao da se tek ustao iz kreveta. Tony uglavnom vodi računa da se ne povrijedi ali to neće proći protiv braće Dragić. Ako Batum konačno pogodi nešto izvana(22% za tri na prvenstvu) i ako Diaw, Gelabale i De Colo odigraju u skladu sa svojim mogućnostima onda Francuska ide dalje. Slovenija djeluje mnogo kompaktnije a protiv trenerske mašte Vincenta Colleta može svako. Biće zanimljivo vidjeti mogu li Francuzi iskoristiti pritisak koji će definitivno osjećati Slovenci.

HRVATSKA 70% - 30% UKRAJINA

Šta znači jedna utakmica za samopouzdanje najbolji je primjer Hrvatske. Individualni kvalitet nikada nije bio sporan ali timski itekako jeste. Hrvatska je u pripremama gubila 20-30 razlike, došla na EP i tamo su im Španci zamalo ubili svu volju pobjedom 68:40. Prekretnica, ta jedna utakmica se desila protiv Gruzije, gdje je Hrtvatska visila kao luster i uz dosta sreće ostvarila pobjedu. Od tog trenutka krenuo je uspon i sada odjednom Hrvatska izgleda kao najsigurniji polufinalista EP.

Opet kako je ludo ovo prvenstvo zar neko može otpisati Ukrajinu bez obzira koliko njihov plasman među osam bio plod sticaja okolnosti nego realnog kvaliteta. Ne postoji učesnik EP koji je izgledao gore od Ukrajine u pripremnoj fazi. Od dresova, igre, ponaašanja pa nadalje. Sada se mogu boriti za plasman na Svjetski Kup. Gdje će Ukrajina tražitit svojju šansu? Prije svega u šuterskom ludilu. Osim Italije niko bolje ne šutira trojke na ovom EP od trupe Mikea Fratella.

Pogađaju ih 10 po utakmici uz 40% timske realizacije. Pooh Jeter igra fantastično i uz odličnog šutera Sergija Gladyra je velika prijetnja sa bekovskih pozicija. Realno gledajući Hrvatska ima mnogo kvalitetnije igrače i prednost na gotovo svakoj poziciji, plus su skakački dominantni što u ovakvim utakmicama koje se često dobijaju na mišiće znači puno. Opet ako neko na svijetu zna pripremiti odbranu za ovakve mečeve onda je to Mike Fratello.

LITVANIJA 60% - 40% ITALIJA

Da vam je nekao rekao da će Litvanija predvoditi neko EP po ružnoći igre vjerovatno bi ga proglasili ludim. Da vam je neko rekao da će Litvanija gurati loptu pod koš, lomiti table na otvorenim šutevima za tri poena i promašivati slobodna bacanja u serijama, dijagnoza bi bila ista. Litvanija zaista igra kako je već opisano i na pragu je polufinala.

Trojke su im na 32%, slobodna bacanja na 68%, najbolji strijelac repke je Kalnietis sa 9 poena po utakmici!? Čudno zvuči kada ovo napišem ali prednost Italije je na bekovskim pozicijama, Litvanije pod košem. Italijani su prejaka družina. 80% tima igra EP sa određenim viškom kilograma. Gentile, Belineli i Aradori vuku ozbiljne "gepeke" ali pogađaju sa svih pozicija. Daleko najbolji igrač je Gigi Datome sa isposničkim imidžom i bradom koja ga čini 15 godina starijim ali nas je natjerao da u potpunosti zaboravimo na Bargnanija i Galinarija.

Toliko igračke inteligencije jednog čovjeka odavno nije viđeno na evropskim parketima. Italija ima preko 40% timskog šuta za tri poena i gotovo 77% sa linije penala. U segmentu šuta su besprijekorni. Belineli, Diener i Cincarini vrte centralni pick n roll do besvjesti, a sa strane u sakou Julia Velasca sve posmatra Simone Pianigiani. Prednost je na strani Litvanije zbog kvalitetnije igre pod košem plus Kleize ali ako talijani budu šutirali kao do sada, inspektor Clouso će biti na ozbiljnim mukama.

[Zemunikola]

Smislen tekst, nakon onog o igracu koji zauzima 49. mesto na EP po uspesnosti suta za tri poena.

[Hezonja]

Odlicne najave.

[Henry]

Tony Magnifique...

U vrijeme kada razni čudaci uslovaljaju svoj mediokritetni nastup bizarnim zahtjevima, kada pubertetlije koje su tri puta šutnule na koš filozofski objašnjavaju kako se moraju spremiti za klupsku sezonu Tony Parker šuti i igra!

U prohladnoj sarajevskoj "Zetri" prije tačno 14 godina zagrijavao se neki žgoljavi dječak u opremi koja je bila barem tri broja veća.

Nakon izlaska startnih petorki na teren zauzeo je mjesto na kraju klupe Paris Racinga, a francuski novinar se okrenuo prema nama i rekao:

"Sačekajte par godina. Ovaj momak će biti čudo".

Godinu kasnije na juniorskom evropskom prvenstvu u Zadru zvanično je debitovala "Generacija Parker", najbolja u istoriji francuske košarke. Ronny Turiaf, Mickael Pietrus, Boris Diaw, Yakhouba Diawara i Parker koji je prvenstvo igrao u plitkim "adidas" patikama ala Jackson Richardson.

U prepunim "Jazinama", Francuska je nakon produžetka košem Turiafa osvojila evropsko prvenstvo i očekivalo se da će Parker i drugovi donijeti Francuskoj u budućnosti barem jedan naslov sa nekog velikog takmičenja. Godine su prolazile, ali generacija Parker je postala poznata po nevjerovatnim porazima više nego po bilo čemu drugom.

Polufinale EP 2003. protiv Litvanije. Francuzi su imali 70:65 na tri minute do kraja i izgubili meč. U oosljednjem napadu loptu je izgubio Tony Parker.

Dvije godine kasnije u Beogradu, Francuska je također u polufinalu imala šest razlike protiv Grčke u posljednjem minutu da bi izgubili trojkom Diamatidisa.

U Španiji 2007. u četvrtfinalu šutirali su slobodna bacanja 9/20 i doživjeli poraz protiv Rusije 75:71.

U Poljskoj 2009. nisu imali šanse protiv Španije u četvrtfinalu. Bilo je 20 razlike.

Začarani krug konačno su razbili u Litvaniji prije dvije godine kada su se dokopali finala. Tamo je ponovo stajala Španija....

Šta je bila konstanta svih tih godina?? Parker se uvijek vraćao. Ni NBA slava, ni tri titule šampiona sa Spursima, ni nagrada MVP finala 2007, ni djevojke koje su ga salijetale na svakom koraku. Ništa nije moglo da natjera Parkera da kaže:

"Dosta je bilo. Ovo ljeto pauziram".

Kroz brojna razočaranja i bolne poraze, kroz povrede, kroz brutalno teške NBA sezone Tony Parker se svake godine odazivao na pripreme reprezentacije. Nijedan poraz ga nije pokolebao. Kažu da se nakon pada pravi ljudi uvijek osove na noge i nastave dalje još jače, a Tony je to radio svako ljeto.

U vrijeme kada razni čudaci uslovaljaju svoj mediokritetni nastup bizarnim zahtjevima, kada pubertetlije koje su tri puta šutnule na koš filozofski objašnjavaju kako se moraju spremiti za klupsku sezonu i kako reprezentativne obaveze nose rizik od povrede, kada tom i tom smeta taj i taj trener koji je selektor, Tony Parker - HEJ, TONY PARKER - šuti i igra.

Francuska je reprezentacija u kojoj se svi slažu. Povišenih tonova zaista nema. Tamo su kuće od čokolade, prozori su od marmelade, bez obizra šta se dešava na terenu. Šutiraš 0/15 niko od saigrača te ne gleda mrko. Sve je u stilu:

"Hajde majstore, biće bolje, pogodićeš sledeću".

Gotovo da im trener i ne treba, mada zlobnici ionako kažu je najveći domet Vincenta Colleta glasno pjevanje himne prije početka tekme, nakon toga se pretvara u gledaoca.

Evo, recimo najbolja opaska sinoćnje utakmice se desila kada je sredinom treće četvrtine jedan pomoćni trener koji sjedi u blizini moje komentatorske pozicije rekao:

"Ove dvije neznalice (Orenga i Collet) ne mogu da dobiju ovu utakmicu! Ovdje će se igrati produžetak".

Sve to se mijenja kada su Španci sa duge strane. Francuzima se zakrvave oči. Španci su zaista kvalitetni, ali drže se tako bahato, toliko su arogantni i toliko potenciraju svoj premoć da to smeta i ovoj francuskoj ekipi kojoj realno ništa drugo ne smeta.

Međusobnu netrpeljivost je proizveo, a ko drugi nego Rudy Fernandez, onim udaranjem Parkera u finalu Eurobasketa u Litvaniji. Dugo su Francuzi čekali revanš i onda su ga dočekali i to na najbolji mogući način, povratkom nakon 14 poena zaostatka na poluvremenu....

Francuska ruku na srce nije izgledala kao ekipa koja može do finala, posebno nakon lakih poraza od Litvanije i Srbije u drugom krugu ali su onda svoju sudbinu stavili u ruke Tony Parkera i on ih je doveo na korak od obećane zemlje.

Parker je ubacio 60 poena u četvrtfinalu i polufinalu, prvo protiv Slovenije, a potom i Španije, te u najvećim djelovima tih utakmica bio sam protiv svih u napadu. Ostatak tima nije imao bilo kakvu ideju, ali Parker je pravio slalome kroz protivničke odbrane, pretrčavao kompletne petorke, vrtio rolinge u srcu reketa i redovno završavao prodore preko i pored protivničkih centara.

Njegova sposobnost da u nekom svom ritmu klizi pored odbrambenih igrača i da gotovo svaki put pronađe ugao ili da baci svoj nepogrješivi floater ili da položi loptu na tablu ostaju stvari kojima ćemo se diviti i kada se završi njegova karijera. Čovjek je u NBA karijeri na gotovo 50 odsto šuta iz igre! To ne viđate od playmakera osim ako se ne zove John Stockton.

Nakon što je završio svoje remek djelo protiv Španije, Parker se proveselio sa saigračima, a zatim otišao i svakom španskom igraču ponaosob pružio ruku. Svi bolni porazi na stranu, Tony Parker je i dalje tu, i dalje čeka svoju šansu da odvede Francusku na krov Evrope.

"Magnifique, Tony, magnifique!!!", vikali su francuski navijači oko mene...

Magnifique, nego šta...

[Henry]

Iz Slovenije, s ljubavlju

"Jedan od najluđih Eurobasketa u istoriji. Francuzi od grupe zombija - do pobednika. Organizacije i nije bila najbolja...ali čeka nas tek ukrainska avantura"


Konfeti su padali na francuske reprezentativce, kolega Mladen i ja smo napravili par fotografija njihovog slavlja.

Na izlazu sam sreo francusko-američkog komentator George Eddya i pružio mu ruku. Eddy je prenosio najviše NBA finala sa lica mjesta od svih novinara iz Evrope, mislim 14 te 5 ili 6 Olimpijskih igara. Konačno je doživio titulu prvaka Evrope, kada su se Francuzi najmanje nadali. Odmah u blizini legendarni Richard Dacoury koji i sada izgleda kao da može odigrati 15 minuta je skautao od sreće ogrnut francuskim šalom. Boris Diaw je u uglu dvorane dovršavao treći kilogram hrskavih pilećih krilaca...šalim se...

Eurobasket u Sloveniji ćemo pamtiti kao jedan od najluđih u novijoj istoriji.

Gomila iznenađenja, neizvjesne završnice, nekoliko spektakularnih utakmica, ljepotica prvenstva Španija - Francuska, puno sudijskih grešaka i konačni trijumf Tony Parkera.

Francuska je uradila ono što je napravila Grčka njima 2005.

Veliki povratak u polufinalu i onda igra u finalu koja nije ostavila bilo kakvu sumnju oko pobjednika. Dobar dio prvenstva su uzgledali kao grupa zombija. Izuzetno limitirani u napadu, bez brzine više, predvidive kretnje, nezainteresovanost ali kako to zna biti slučaj na ovim takmičenjima uhvatili su pravi ritam u pravo vrijeme.

Španci su nakon poraza u polufinalu kukali kako je Francuskoj u drugom poluvremenu bila dozvoljena rukometna odbrana i da su samo zato prošli u finale. Možda je i istina ali nakon poraza Španije niko nije previše tugovao.Litvanija se uz puno muke izvukla iz Jesenica i na kraju dogurala do finala. Možda su u finalu mogli više da Inspektor Kluzo tj. Kazlauskas nije neobjašnjivo izvukao iz igre Kleizu koji je pogađao i nogom te da je više prostora dobio Valančiunas umjesto bolno limitiranog Javtokasa.
O ponašanju određenog broja španskih igrača bi se moglo napisati svašta ali jednu stvar treba naglasiti... od 2006-te naovamo niko u Evropi ne igra ljepšu košarku od Španije.

Španci su kako sami kažu davno napustili proces selektiranja igrača na osnovu visine. U Španiji se već duže vrijeme primjenjuje američki sistem selekcije koji je vrlo prost. Ako znaš da trčiš, dodaš i šutiraš loptu - onda igraš. Drvenjake od 215cm tamo ne zarezuju puno. Zato smo svjedoci da Navarro, Rudy, Rodriguez i slični bacaju asistencije i alley-oopove kroz uši, valjaju loptu kroz noge protivniku i ispaljuju trojke sa jedne noge u padu. Nema veze što imaju 20kg sa krevetom i što kod nas nikada ne bi prošli kadetsku selekciju....

Sa Ex-Yu prostora na SP naredne godine će Hrvatska, Slovenija i Srbija. Trend o kojem smo pisali tokom prošle sezone bio je tako vidljiv i na ovom Eurobasketu.

Kvalitetni šuteri su izumiruća vrsta na ovim prostorima. Lome se table i promašuju penali u zabrinjavajućem broju. Prostor gdje se nekada pravila prevaga u odnosu na ostale(linija za tri poena, linija slobodnih bacanja i kontrola lopte) je postao prostor gdje Ex-Yu selekcije redovno gube tekme.

Bolna je spoznaja da debelo kaskamo u individalnom kvalitetu.

Naši treneri i dalje mogu da donesu prevagu u nekim utakmicama ali za korak više nedostaje igrački kvalitet. Uostalom Vincent Collet je evropski šampion, a Juan Orenga je treći to vam govori sve što treba da znate...

Organizacija evropskog prvenstva nije bila sjajna.

Posebno je sve izgledalo trapavo i konfuzno u Jesenicama. Prelazak u Ljubljanu je donio napredak ali opet kada vam obezbjeđenje gleda u akreditaciju kao da polažu ispit na mašinskom fakultetu, kada vas FIBA tjera da nosite narandžasti marker dok silazite na parket iako treba da imate živo javljanje pred kamerom i kada se hrana dijeli kao u zatvorskom bloku onda je jasno da smo prilično daleko od nekog majstorstva. Karte su bile preskupe i iako su iz FIBE slavodobitno saopštili da je na ovom Eurobasketu prodato najviše ulaznica u istoriji EP, opet su kadrovi bolno praznih Stožica tokom drugog kruga govorili više od bilo kojeg saopštenja....

FIBA bi izgledala fantastično da je 1965 godina, na njihovu žalost nije.

Organizacijom dominiraju ljudi iz Kardifa, Glazgova, Birmingema, Bordoa, Nice i ostalih bastiona košarkaške igre. U FIBA svijetu i dalje nema mjesta za usporeni snimak kojim bi se ulovile sve nepravilnosti u recimo zadnja dva minuta tekme. Vrhunac je gledanje snimka da se ustanovi je li šut bio prije isteka vremena. sudijama se ostavlja previše prostora za interpretaciju, a pravila po kojima se igra jednostavno nisu adekvatna brzini i skočnosti današnjih igrača.

Tokom četvrtfinala i polufinala oduzeto je preko 30 akreditacija zbog raznih narušavanja FIBA propozicija, opet neke kolege koje su bile uredno akreditovane nisu mogli da podignu svoje propusnice za završnicu turnira. Zbog toga niko nije snosio odgovornost. Ova organizacija je zrela za ozbiljan remont već 10 godina i to je jasno svakome ko voli i poštuje košarku.

Eurobasket Slovenija na kraju apsolutno može da dobije prolaznu ocjenu. Svakome ko je bio u Poljskoj i Litvaniji jasno je da uvijek može gore. Ocjena za Sloveniju će vjerovatno i porasti kada za dvije godine kročimo na tlo Ukrajine, novog domaćina EP.

E, to će biti avantura...

[Hezonja]

[Henry]

ABBA liga

Kreće od petka. Najnovije, 12. izdanje Jadranske lige nudi povećani kvalitet, četiri legitimna kandidata za F4, nekoliko njih koji se šunjaju iz prikrajka, nekoliko su već sada kandidati za fenjer.


Propozicije su nadamo se jasne pa nećemo opet imati situaciju da neko može, a neko ne može biti prvi tj. da se pravila za plasman u Euroligu sa razumijevanjem i uz kvalitetan prevod engleskog jezika čitaju tek u martu mjesecu. Dakle, FINALISTI F4 IDU U EUROLIGU, valjda...

Final 4

Crvena Zvezda



Izgled tima je promjenjen u odnosu na prošlu sezonu koja je bila prilično turbulentna ali se završila konačnim plasmanom u Euroligu. Dejan Radonjić je dobio potrebno vrijeme da radi sa ekipom i da u krajnjoj liniji sklopi tim po svom ukusu. U odnosu na prošlu sezonu nema Rakočevića, Savovića, Scotta, Subotića, Browna, Samardžiskog i Radivojevića. Najveće pojačanje je Blake Schilb, dokazani strijelac na evropskom nivou. Pored njega klub je angažovao i Charlesa Jenkinsa, Bobija Marjanovića, Jaku Blažiča i Ivana Radenovića. Zvezda je bez poraza u priprenom periodu, ali pripreme su jedno a takmičarska sezona nešto drugo.

Prvi put nakon dugo vremena Zvezda će paralelno igrati i Euroligu i biće zanimiljivo pratiti kako će to da se odrazi na formu tima. Uprava kluba u prethodnom periodu i nije pokazala neko strpljenje sa trenerima tako da će svaka kriza rezultata bez dileme izazvati tenziju i brojne glasine. Marjanović je igrao sjajno u pripremnom periodu kao i Schilb. Može li Bobi biti čovjek koji će i protiv ozbiljne konkurencije proizvoditi poene sa niskog posta?

Da li će klub angažovati još jednog igrača na poziciji krilnog centra? Biće zanimljivo pratiti timski procenat za tri poena jer ova ekipa nema čistog šutera. Schilb, Jenkins, Blažič, Simonović, Nelson, Lazić svi mogu da pogode šut za tri ali isto tako su skloni negativnim serijama koje itekako mogu da potraju. Zvezda će biti sjajna kada iz dobre odbrane dobije priliku da trči kontre,a odbrana će bez dileme biti kvalitetnija nego prošle sezone. Sa Jenkinsom, Nelsonom, Blažičem i Lazićem Zvezda može da napravi veliki pritisak na vanjske linije protivinnika što će uz podršku sa tribina biti faktor prevage na domaćim utakmicama.

Lopte će u pozicionom napadu ići na Raška Katića i Marjanovića pod koš te na Blakea Schilba koji je opasan i licem i leđima prema košu. Ima li ovaj tim dovoljno poena u pozicionom napadu za veliki rezultat u ABA ligi? Tako djeluje u ovom trenutku..

Partizan



Aktuleni prvak. Otišao je Vladimir Lučić, Davisa Bertansa neće biti barem do nove godine. Opet ostatak tima je iskusniji za titulu prvaka u ABA te solidnu kampanju u Euroligi prošle sezone. Veliko pojačanje bi trebao biti Tarence Kinsey koji je za Fener i Efes igrao odlične sezone u Evropi uz solidne dvije NBA godine u Clevelandu sa Lebronom i Memphisu.

Dragan Milosavljević će držati odbranu na vanjskim pozicijama i povremeno imati šuterske serije u napadu. Leo Westermann se prošle sezone najblaže rečeno mučio u ABA, ali je svoju najbolju utakmicu odigrao u finalu. Bogdan Bogdanović je bio jedan od najboljih u reprezentaciji Srbije na Eurobasketu u Sloveniji i to bi trebala biti injekcija dodatnog sampouzdanja za ovog beka šutera koji bi vrlo lako mogao postati najbolji strijelac tima i prva opcija u napadu.

Od angažovanja talentovanog Janisa Berzinša neće biti ništa, a još ćemo vidjeti kako će Partizan riješiti poziciju rezervnog playmakera. Pod košem su kao i prošle sezone Musli, Gagić i Milutinov uz podršku novog evropskog prvaka Joffreya Lauvergnea. Gagić je odigrao par dobrih tekmi na Eurobasketu gdje se uglavnom pojavljivao u ulozi krilnog centra. Da li će centarska rotacija biti efikasnija u odnosu na prošlu sezonu? Ko će zamjeniti šutersku rolu Davisa Bertansa koji u drugom dijelu ABA lige gotovo da nije promašivao.

Finiš prošle sezone je donio i napredak zone 1-3-1 koju je Duško Vujošević koristio kao alternativnu odbranu i koja bi i ove godine mogla stvoriti probleme svim protvinicima zbog visine igrača u rotaciji.

Ovo je ekipa koja će rasti kako sezona bude odmicala i put do titule u ABA opet vodi preko Partizana.

Cedevita



Novi trener Jasmin Repeša koji je sa reprezentacijom Hrvatske na Eurobasketu napravio najbolji rezultat u proteklih 18 godina će sjesti na klupu Cedevite. Za razliku od prošle sezone Cedevita je ove nešto više pažnje posvetila mladim igračima. Doveden je izvrstan stranac u liku i djelu Nolana Smitha koji je bio kapiten Dukea i NCAA šampion 2010 te igrao NBA u Portlandu.

Kada se Marko Tomas u potpunosti oporavi od najnovije povrede Cedevita bi trebala da konkuriše za jedno od prva četiri mjesta. Iz Zadra je došao novopečeni hrvatski reprezentativac Ante Delaš, iz Litvanije se vratio bivši cibonaš Tomislav Zubčić koji odigrao odlično u superkupu protiv svog bivšeg kluba. Ekipu je pojačao i Ante Ramljak nakon što je Cibona pokazivala veliko interesovanje za njega prošle sezone.

Veteransko prisustvo u svlačionici garantuje Marino Baždarić, dok su veliki talenti Lovro Mazalin i centar Jusuf Nurkić koji je u Zadru odigrao finiš sezone i to vrlo dobro.

Cibona



Još jedno veliko hrvatsko trenersko ime Neven Spahija se vraća na klupu nakon epizode u Fenerbahčeu. cibona je nakon par godina potpunog mraka ponovo tim za vrh ABA lige i za povratak na euroligašku scenu. Zadržali su dva amerikanca iz prošle sezone playa Jerela Blassingamea i odličnog DJ Strawberrya.

Iz Siene je stigao šuter Matt Janning, a sa posudbe iz Maccabija doveden je centar Darko Planinić koji je u Širokom igrao MVP sezonu. Veterani su poznati valjda svima u ovom djelu planete Kus, Žižić i Rozić, a ovo bi trebala biti sezona konačne potvrde talenta Darija Šarića. Iako nesumnjivo talentovan Šarić ima problema sa postizanjem koševa na seniorskom nivou. U mlađim kategorijama sin Predraga Šarića je apsolutno dominirao, ali u seniorima još uvijek nema potez na koji bi se mogao osloniti u napadu. Šut je prilično sumnjiv i tu mu predstoji veliki rad.

Za sada je njegov glavni kvalitet osjećaj za blokade što nije dovoljno za najboljeg evropskog igrača u svom godištu. Već po pobrojanim imenima Spahija ima legitimnu rotaciju od osam igrača, a poneka minuta bi se mogla pronaći i za talentovanog Marka Arapovića. Veliko pitanje za ovaj sastav Cibone je odbrana. Strawberry i Rozić su dobri defanzivci, oko ostalih je upitnik. Blassingame je nizak i protivnici će ga napadati u svakoj situaciji. pred Spahijom je posao da namjesti kolektivnu odbranu koja će prikriti individualne manjkavosti u defanzivi većeg dijela rostera.

Cibona silno želi povratak na F4, ali u sezonu su krenuli porazom od Cedevite i to sa 20 razlike....

TRAŽE SVOJU ŠANSU

Budućnost



Dejan Radonjić je nakon dugo vremena napustio klupu Budućnosti, a kontinuitet dobrih rezultata ovog tima će pokušati da nastavi dosadašnji asistent Igor Jovović. Uprava Budućnosti je odlučila da odriješi kesu. Umjesto Dee Bosta koji je otišao u NBA, u Portland te reprezentativca Finske Geralda Leea koji je proglašen jednim od najlošijih u istoriji Budućnosti tu su unutrašnji igrači, čovjek poznat po odbrani Jeleel Akindele i fizički moćni, bivši Memphis Tiger Bill Coleman.

Iz Igokee je došao Miloš Komatina, a iz Zvezde Bojan Subotić. Na playu je prošle sezone izvrsni Aleksandar Ćapin koji će značajno popraviti očajan timski procenat za tri poena. Suad Šehović je bio jedan od najboljih u reprezentaciji Crne Gore na Eurobasketu i pored odličnog šuta za tri poena donosi borbenost i dobru odbranu na pozicijama niskog krila i beka šutera.

Tu je i uobičajena galerija koju čine Vladimir Mihailović, Aleksa Popović, Marko Popović i Čedomir Vitkovac uz talentovanog Nikolu Ivanovića. Oni će igrati odbranu, trčati kontranapade te poentirati iz reketa uz pokoju pogođenu trojku Ako Jovović posloži kockice ovo bi mogao biti vrlo opasan tim...

Radnički Kg



Miroslav Nikolić i u novu sezonu ulazi sa potpuno promjenjenim ali opet dobrim timom. Radnički je u odnosu na prošlu sezonu napustilo 12 igrača, ali kada pogledate ovosezonski roster opet je to ekipa koja može da igra sa svima i da pobjeđuje.

Marinović bi trebao da ima ulogu slično onoj kakvu je imao Ćapin, Nikola Kalinić je bio prijatno iznenađenje na Eurobasketu posebno u odbrani. Lešić je odličan u ofanzivnom skoku, Birčević je bio na meti Partizana krajem prošle sezone.

Sa čuvenog univerziteta Villanova stigao je centar Mouphtaou Yarou i u pripremnom periodu ubacivao 15-ak poena u prosjeku uz sjajan skok pod oba obruča, nešto što ga krasi čitavu karijeru. Bek šuter je DJ Seeley, vrlo opasan trojkaš koji daje doprinos u defanzivnom skoku..

Union Olimpija



Na klupi je Aleš Pipan koji će tako zaokružitit vođenje svih bitnijih slovenačkih klubova. Selektor Makedonije, Slovenije i Poljske će pokušati da kroz prije svega promociju mladih igrača Olimpiju ponovo učini relevantnom.

Mnogo trenera je u posljednje vrijeme polomilo zube radeći u najvećem slovenačkom klubu koji ima velikih finansijskih problema godinama unazad. Bitna je promocija mladih igrača ali je u Olimpiji pod broj jedan dobar rezultat. Amerikanci su u skladu sa novcem, dakle uglavnom skromni. Najviše treba očekvati od odličnog skakača Alexa Stephensona koji je igrao izvrsno u Panionionsu. Preostala dvojica su Codi Augustus i play iz Australije tj. Novog Zelanda Cedric Jackson.

U pripremama se kao glavna opcija na vanjskim pozicijama nametnuo šuter Devidas Gailius. Sasu Salin i dalje ne promašuje kada ostane sam, a iz raspadajućeg KK Splita došao je talentovani play Paolo Marinelli. Vratio se za igru pod košem veteran Dragiša Drobnjak te Nebojša Joksimović kao defanzivni džoker na vanjskim pozicijama. Ako nastavi sa igrama koje je pokazao u nekim utakmicama prošle sezone Alen Omić bi mogao postati startni centar ovog tima.

OSTALI

Igokeu više niko neće shvatati olako. Ekipa koja je prošle sezone ostvarila najveći uspjeh u svojoj istoriji i kojoj je samo zbog propozicija takmičenja izmakla Euroliga, ove sezone će pokušati da nastavi sa dobrim rezultatima što neće biti nimalo lako. U prošloj sezoni se poklopilo sve što se sa autsajderima u sportu ne dešava tako često. Ovo sezone za tim Dragana Bajića svi će biti maksimalno spremni i to će biti pravi test. Klub je napustilo sedam igrača koji su svi redom bili bitni u rotaciji. Ostali su Jorović, Dozet i Štemberger. Novi amerikanci su Mays i Galloway te Kanađanin Michael Fraser zadužen za ofanzivni skok. Od poznatih lica tu su ove sezone Miljan Pavković, Boris Bakić, Uroš Nikolić i Duško Bunić. Teško je vjerovati da ova ekipa može ponoviti odbranu kakvu je igrala prošlosezonska.

Dokaz da u ovoj godini ABA lige neće biti šale je i sastav Solnoka.

Doživljani kao kao amateri iz zemlje koja je sve samo ne košarkaška, Solnok je i prošle sezone skinuo nekoliko vrijednih skalpova. Ove sezone će biti još opasniji. Ukoliko ga zaobiđu povrede Wille Warren bi mogao biti prvi strijelac lige. Marton Bader je pod košem dobio pomoć u vidu Petera Loranta koji je šest godina igrao u ACB i drugoj španskoj ligi te godinu dana u rimskom Virtusu. Na niskom krilu je Chris Oliver koji je sa Nanterreom osvojio titulu prvaka u Francuskoj. Uz par mađaraskih reprezentetivaca i Miljana Rakića na playu ovo je ekipa koja će na svom terenu probleme napraviti svima.

U Krku se vratio Aleksandar Džikić koji je ovaj tim vodio do iznenađujućeg plasmana na F4 ABA lige te osvajanja Eurochallenge Cupa prije dvije godine. Dovdena su dva američka debitanta, vrlo zanimljivi play sa Wichita Statea Malcolm Armstead te centar sa MSU Derrick Nix kojeg se Džikić ubrzo riješio u zamjenu za iskusnijeg, dobro poznatog Chrisa Bookera. Odbranu će da kida reprezentativac Slovenije Edo Murić, a tu je i veteran Jasmin Hukić da pogađa otvorene šuteve za tri poena. Sa vanjskih pozicija još vreba i pomalo zaboravljeni Jaka Klobučar. Pod košem je uz Bookera i Smiljan Pavić. Ovo nije ekipa koja će umirati u ljepoti, ali i pobjeda 60:57 je na kraju dana - pobjeda.

MZT je u jednom trenutku prošle sezone prijetio i da se umiješa u borbu za F4. Na kraju su ipak izgubili korak ali sezona je za debitanta u takmičenju bila sasvim dobra. Aleša Pipana je zamjenio Vlada Vukoičić koji će računati na veterane Gečevskog i Čekovskog da budu nosioci igre u pokušaju MZT-a da se još jednom pozicionira u sredini tabele. U timu je i dalje američki šuter Cade Davis kao i Damjan Stojanovski koji će uz podršku novopridošlog Stefana Sinoveca držati vanjsku liniju. Pritisak na loptu će praviti Nikola Otašević dok će Justin Reynolds krpiti ruke pod košem jer i Čekovski i Nikolovski imaju problema sa povredama.

Mega Vizura je debitant u ABA ligi i daleko najmlađa ekipa u istoriji ovog takmičenja. Jedini preko 22 godine ima veteran Ratko Varda koji se vraća nakon povrede. Ostalo su klinci, ali klinici koji znaju da igraju košarku. Dangubić, Krstić, Micić i Miljenović već imaju reprezentativnu iskustvo na raznim nivoima i ne bi trebali biti previše impresionirani igranjem ABA lige. Vjerovatno najveći talenat u ovom timu je Nikola Jokić koji je igrao za juniorski All star tim Evrope u okviru EP i koji bi trebao imati dovoljno prostora da pokaže šta zna. Realnost je donji dio tabele

BORBA ZA OPSTANAK

U ovom trernutku to djeluje kao trka dva tima. Zadar se već navikao na ovu situaciju, a nakon par sezona odličnih igara društvo će im ove sezone praviti Široki. Zadar je doveo dobrog amerikanca Scoopa Jardniea, ali koja korist kada je ostatak tima prilično skroman. Car će opet voditi glavnu riječ, tu je i Josip Sobin te Andrew Lawrence i tu se priča uglavnom završava. Široki je ove godine u ziasta teškoj situaciji.

Gotovo svi nosioci igre su napustili klub koji će se očigledno grčevito boriti za opstanak uz uglavnom igrače nedorasle ABA ligi. Jedno je orjentacija na mlade igrače, ali ovo više djeluje kao nedostatak finansija. to je play Jones iz prošle sezone te Julius Coles kao dva amerikanca. Opstanak u ABA ligi bi zaista bio senzacija...

[71:70]

A sto je stavio prvo zvezdu?

[Zlaja]

viewtopic.php?f=114&t=677&start=330#p642213

Skroluj malo koga vidi za zlato.
Zna Edin sta radi

[skeva]

Dzaba sve titule

[Pit Bull]

Promasio je ime Ramljaku

[skeva]

Kakav je ono srednjoskolac pobijedio Kerola na takmicenju za 3 poena? Lik ubada nestvarno

[Pit Bull]

Kakav je ono srednjoskolac pobijedio Kerola na takmicenju za 3 poena? Lik ubada nestvarno

Stavio sam mu ja naklon u Endesa ligi temi, bio je prenos na Areni od 1/2 u subotu, prvo je Nocionija bukvalno pocistio pa onda sa Kerolom strasna partija, i to u 1/2 Kerol bas lose poceo, na kraju morao da ubaci sve tri lopte da se izvuce i uspeo je... Ragls ce da bude zver, on je inace postavio rekord izgleda u istoriji, spominjali su to u subotu, pogodio 135 trojki iz 145 pokusaja za 5 minuta...

Evo nasao sam snimak... Zbog ovoga ga pozvali