ratepcivortep wrote:Bobo_Vieri wrote:Po meni njihov napredak prestaje kad odu preko.
Ova recenica je vrlo sadrzajna i reko bi da pogadja pravo u centar , namece pitanje zasto prestaje taj napredak kad odu preko , mislim da je i na to odgovor jednostavan :
1. Dolazi veliki novac i gube motivaciju za radom .
2. Slabije se trenira u inostanstvu ( vremenski krace , jednom dnevno , pitanje koliko individualno ).
Nesto ne primecujem da jedan Cvetkovic napreduje u poslednje dve godine iako je ostao i iako nije mogao imati boljeg trenera.
Tesko je pronaci jedan uzrok, mislim da ih ima na desetine, ja cu nabrojati neke od njih, verovatno cu neke preskociti.
1. Secam se kad je jednom Naser Trajkovic rekao da deca mladja od 12 godina nemaju sta da traze na kosarci, sada upisuju petogodisnjake, lakse lopte, spustaju koseve, prave trista cuda. Nuspojava je da imamo takmicenja za desetogodisnjake gde se forsiraju tatini sinovi, decu koja nisu savladala osnove tehnike smaraju sa taktikom, sa 14 igraju u dve-tri lige uporedo, kosarke im je preko glave pa kad dodje raspust i pitam klinca od 16 koji trenira zasto ne ide da radi sam, a on kaze da mu je kosarke preko glave i da nece dva meseca hvatati loptu u ruke, tako da se ne slazem sa onom pricom kako je zakljucan teren razlog za nesto, ja prolazim pored mase praznih terena.
2. Zbog toliko opterecenja deca se povredjuju pa smo neke velike talente (Matovic, Aleksandrov) izgubili zbog povreda i pre nego sto su postali igraci.
3. Deca ne idu u skolu i napustaju je jos kao osnovci. Ne kazem da se u nasim skolama nesto uci, ali kosarka je nekad bila sport intelektualaca (naravno da je uvek bilo izuzetaka), a sada je igraju momci ciji je iq vise nego problematican, a kad si bolid tada se teze prihvataju obaveze, razumeju neke stvari iz igre i van nje.
4. Roditelji. Svi koji imaju preko 30 i trenirali su neki sport mogu na prste jedne ruke izbrojati na koliko su njihovih utakmica dolazili njihovi roditelji, sada gledaju svaki trening, daju svoje "pametne" komentare tipa ne asistiraj da bi dao vise poena, prave od svoje dece razmazene primadone, ucenjuju, vredjaju, ponistavaju autoritete trenera, sudija, saigraca...
5. Menadzeri i novac uopste, nekad je novac bila posledica, nisu ni ranije generacije bile gadljive na pare, ali sada je prvi i osnovni motiv novac, one obicno dodju prerano i tu se vec gubi motiv za dalji napredak.
6. Skole kosarke i klubovi. Jedan moj prijatelj drzi skolu kosarke i ja ga pitam koliko traje ta skola, a odgovor je "pa dokle placaju". Sve se placa, nekad je mesto na kosarkaskom kampu bilo prestiz, sada se sve kupuje i talentovanija deca ne mogu stici na red, ne idu u kampove, imaju losije termine za trening itd.
7. Treneri. Neko rece da se kod nas bolje radi. Nisam siguran. Deca se raspadaju, ali je osnovni cilj da se odmah dodje do rezultata, a ne da se stvori igrac za 5 ili 7 godina. Na podforumu plivanje postoji intervju sa Cavicem gde on kaze kako u SAD mozes pitati trenera zasto radimo ovu vezbu, kod nas ti trener odgovori "jer ja tako kazem". Istina je da se trenira puno, koliko efikasno to je vec drugo pitanje, decak koji je otisao na koledz je u zdravom okruzenju i sa pravim metodama rada za tri meseca spustio svoje vreme na 100m za vise od sekunde.
Ovo su problemi kojih sam se setio pri stvaranju mladog igraca, a od mladog igraca koji bi tek sa 19,20 trebalo da vise zapne do seniora, a kasnije i reprezentativca je isto toliko dug put gde se opet pravi niz gresaka tako da ne bih rekao da je u pitanju samo jedan faktor.
"Da imamo život, sport bi nam bio zabava a ne patologija." Sloba Milošević twitter.