Posle epizode Bahami, na pomolu još jedna slična priča, Norman Pauel odlučio da igra za Jamajku. Koliko sam razumio, majka mu je odatle. Nik Ričards i Džoš Minot iz Minesote su takođe Jamajčani, pretpostavljam da će i oni igrati, ne vjerujem ni da bi Pauel pristao da nema naznaka da će se praviti neki respektabilan sastav za te kvalifikacije koje ih čekaju.
Još zanimljiviji od toga je spisak igrača koji su jamajčanskog porijekla. Od Kanađana (mislim da doslovno ne postoji tamnoputi kanadski košarkaš koji preko jednog ili oba roditelja ne vuče porijeklo iz neke od karipskih zemalja) tj Mareja, Bereta, Bantona, Pauela, Klarka, do Amerikanaca - Dramonda, Tristana Tompsona, Ajzee Stjuarta, Kajla Anderesona, Skotija Barnsa. Čak su i braća Tompson jamajčanskog porijekla, tj otac im je Jamajčanin, iako sumnjam da postoji šansa da Amerika ispusti takva dva igrača.
Vjerovatno se u ovoj generaciji, tj među ozbiljnim igračima koji su već u NBA ovaj trend neće toliko osjetiti, sigurno neće Šej, Vigins ili Ejmen Tompson da jure da igraju za Antigvu, Barbados ili Jamajku, ali npr Edžkomb ('05) kom se predviđa top 5 pik na ovogodišnjem draftu i karijera NBA zvijezde već igra za Bahame. Ako takve zemlje počnu ozbiljnije da pristupaju košarci i pojave se na mapi u smislu da vode računa o mladim igračima koji su porijeklom odatle, u nekom momentu će sigurno početi da privlače i talente koji bi ,,zaboljeli'' Amerikance, ove dobre i solidne NBA startere privlače već sad.
Mada daleko od toga da sam ljubitelj toga da zemlje sa nepostojećom košarkaškom školom i tradicijom prave respektabilne reprezentacije skoro isključivo na račun emigracije
