by NEDJA » 27 Nov 2022, 00:03
Redovno rifresujem da vidim kakvo je zdravstveno stanje. Ne znam, vec sam u godinama ali se i dalje lozim, nadam, i zelim da ostvarimo veliki rezultat na Mondijalu. Maksimalno lozenje mi je bilo u Francuskoj 98', ali pre toga i kvalifikacije, svaka utakmica mi je bila praznik, najdraza pobeda u Pragu golom Save Milosevica na asistenciju Drulovica, Cesi su tad bili vicesampioni Evrope. Nekako ta generacija Mijata, Piksija, Deje, Juge, Mihe, Jokana, Batice, Djuke, Save , mi je najdraza i nijedna ne moze da je zameni. Secam se prijateljskog meca pred SP u Beogradu protiv Nigerije Bore Milutinovica. Na eskurziji sam u Novom Sadu, pocinje zurka, ribice, simpatije a ja nisam otisao da bih pogledao tu utakmicu u holu hotela. Mijat mi je bio idol, furao sam bele kopacke zbog njega. Srusio mi se ceo svet kad je pogodio precku a kad nas je Davids dotukao golom u zadnjem minutu krenule su mi reke suza, najtezi sportski trenutak u mom zivotu. Mnogo sam ljubomoran na Hrvate, 1/2 i finale je nestvaran rezultat, sta bih dao da dozivim to u svom zivotu. Od te Francuske proslo je 24 godine, i nijednom nismo od tad ni grupu prosli. Toliko zelim da konacno prodjemo grupu da ne mogu docekati utakmice protiv Kameruna i Svajcarske. AJMO, NASI...
Od prvog casa zivota svog
od trena kada sam ugled'o dan
u glavi se mojoj misao radja
da zivim za Partizan
Na kraju sveta da igra Partizan
on nece nikada ostati sam
i svako ce od nas ponosno reci
za njega zivot cu da dam
racunajte na nas