Zappa wrote:Da li je taj komentar patetika ili istina?
Nisam bio u BG tih
dana godina, ali na dan kad smo igrali finale sa Argentincima bio sam na svadbi prvog komšije u lokalnom hotelu rodnog grada. I po svadbarskom protokolu je taman pred početak utakmice pristizala torta.. I mladoženja
komanduje ostav, tortu vrnu u kuhinju nazad, a mladoženja, kum, stari svat i nas pola sale (najvećma muškića) trk za njima na recepciju gde je bio jedini TV. Dolazila onda mlada nekoliko puta molila, poluuplakana da nas izbavi iz
potoka vinjaka.. Kad smo se razulareni vratili i torta ponovo iznešena, mladoženja i kum dofate odnekud još 2 flaše vinjaka isprskaju i natope tortu. Potom je šlag letio po sali i tako..
celo selo nalivaše braon-belo...
Istina je da je onomad bio mnogo bolji vajb, spontaniji iskreniji i solidarniji štimung.. U ljudima je zaživjela i nada u bolju sutrašnjicu nakon decenije ratova i sankcija, a i NBA-amerima je skinut
košarkaški skalp tik koju godinu iza bombardovanja.. E da - i mjuza/improvizovana rokačina na lokalu je bila neuporedivo bolja.
Sad živiš u društvu apsolutno razjebanog sistema i institucija, potpune kriminalizacije, bez, dakle, poluga koje bi mogle da utiču na društvenu koheziju (čitaj: izgradnju solidarnosti, odn. vjere i energije za bolje sutra). Na stranu digitalizacija, blejanje u telefone i lokalne društvene sajber-mreže koje danas kipte od prolivanja žuči i frustracija..
Obrni, okreni.. ja ne mogu nikako da se otrgnem od utiska kolika su esencija otrova ovi na vlasti koji trenutno jašu i razjedaju negdašnje zdravo tkivo naroda i društva..
Atina '95 i Indianapolis 2002 složeni su u mojoj memoriji u
posebnim vitrinama od plemenite hrastovine.