Prvi put mi je prošlo kroz glavu kad je Kokoškov otišao, posle prošlogodišnjeg EB sam bio prilično siguran. Do danas sam iskreno vjerovao, bez ikakvog lažnog optimizma, da na račun Saletove zaostavštine, lakog žrijeba i odsustva pritiska možemo ovdje da napravimo rezultat koji bi nam dao impuls u pravom smjeru, ali posle ovog izdanja mislim da nam pomaže samo totalni reset, pa taman kad bismo osvojili zlato, a ne plasman u Pariz.
Zato imam rezervu da učestvujem u pljuvanju Pešića, čini mi se da važi ono što sam rekao za Kolea, samo drastičnije - radio je i radi užasno, ali mislim da se potcjenjuje koliko težak posao radi, i plašim se da je vrlo kratak spisak onih koji bi se na njegovom mjestu proveli značajno drugačije. A strah me i da, u razmjerama kvaliteta, renomea i ambicija, posao srpskog selektora u ovom trenutku nije puno traženiji nego posao trenera FKP. Čak sam prilično siguran da je to ubjedljivo najveći dio razloga što je Pešić došao.
Prošle godine je jedan od košarkaški potkovanijih forumaša na moju opasku da imamo potpuno tehnički neobučene igrače, pogotovo bekove, tvrdio da smo među tehnički najboljim ekipama na prvenstvu. Meni je i tad i sad djelovalo da su bolje obučeni i spremniji za ozbiljnu košarku i ovi trećerazredni španski bekovi kojima smo se smijali kad je izašao spisak.
Mada se to lako može negirati povlačenjem paralele o klupskim uspjesima naših i protivničkih igrača (većine reprezentacija), ali ni ove godine ne mogu da se otmem tom utisku. Možda je stvarno problem samo u Pešiću, ali imam osjećaj da smo kao škola košarke u strmoglavom padu i da imamo sličan problem kao u fudbalu, individualni kvalitet je još uvijek tu, ali nedostaje raznovrsnosti i naše najbolje igrače je jako teško uklopiti u funkcionalnu cjelinu.
A što se tiče totalnog reseta, ne mislim na ono što je Duda uradio, niti mislim da je to na selektoru. Volio bih da se na nivou saveza donesu odluke (najlogičnije nakon Pariza, ili nekog predolimpijskog turnira, sva je prilika
), počevši od postavljanja mlađeg selektora koji je koliko toliko u košarkaškim tokovima, pa makar bio iz KLS, a nije da nemamo i ozbiljnije opcije.
Nakon toga bi Jokiću trebalo uručiti plaketu i zlatan sat (ali ne bukvalno, jer ni to nije zaslužio) da se jednom završi i sa tom pričom, a svima ostalima za koje se procijeni da su potrebni ponuditi da se stave na raspolaganje za sledeća 3 velika takmičenja - EP 2025, SP 2027, i Los Anđeles 2028, kao što su u ovom ciklusu uradili Kanađani, nakon čega oni koji su odbili mogu upasti na spisak samo u slučaju da neko sa prvobitnog spiska odustane ili se povrijedi.
Osim toga uvesti suspenzije (formalno, a gdje je moguće i neformalno) u domaćoj ligi za igrače U-16, U-18 i U-20 koji odbiju poziv za reprezentaciju u svom uzrastu, kao što je francuski savez svojevremeno suspendovao Hejsa na 6 utakmica neigranja za Šole nakon što se nije pojavio na EP, a i danas radije vode đubretare iz grčke lige nego njega, koji još nema nastup za seniorsku reprezentaciju.
Možda sve ovo zvuči drakonski, vjerovatno bi bilo i nepopularno među igračima, a u neku ruku i praksa bez presedana, ali imam utisak da smo u poziciji u kakvoj nikad ranije nismo bili i da nema drugog načina da se vrati poštovanje prema reprezentaciji i da makar znamo na čemu smo, jer je to neka osnova za kvalitetan rad, umjesto što vječito čekamo nekoga i poslednji objavljujemo spiskove, da bismo onda olimpijske kvalifikacije u Beogradu igrali sa 9 igrača, a na SP vodili jedinih dostupnih 12.
Ali umjesto svega toga nas uskoro očekuje možda čak i Čović na čelu saveza i nastavak dosadašnjeg puta, što bi vjerovatno bio poslednji ekser, mada ne tvrdim da bi bio nesposobniji nego Danilović.
Izvinjavam se svima na promašenoj temi, i uopšte mračenju dok smo još u igri i imamo opipljive šanse da odemo u borbu za medalju. Možda je o svemu ovome trebalo pisati hladne glave da ne bi zvučalo toliko dramatično, ali je ovo jutros za mene bila kap koja je prelila čašu.
