Najbolje da radimo ko u Keniji
Pa nasa djeca su bazicno sportski unistena do 10 ili 12 godine jer su ih roditelji iz dobre namjere "da se skloni sa ulice" do tih godina vec dali u dve tri ili cetiri vrste sporta u milion nekih privatnih klubova koje vode vecinom nestrucni ljudi koji su te klubove osnovali da bi sebi obezbjedili finansijsku egzistenciju a ne da bi stvorili uspjesnog sportistu.
Oni su prinudjeni na to jer drzava ne subvencionise taj nivo pa umjesto da rade sa 15 kvalitetnih oni rade sa 50 prosjecnih polaznika, ne prepoznaju kvalitet, djeca kojoj se ne posvecuje paznja odustaju.
Boga pitaj koliko je Tijana Boskovic npr propusteno jer odbojkaski klubovi ne prepoznaju kvalitet zbog velikog broja djece koji upisuju da bi zaradili novac.
U BL svako drugo zensko dijete od desetak godina je treniralo ili trenutno trenira odbojku.
Tako je vec dvadeset godina.
Garantujem da je uz strucan i ozbiljan rad moglo da se uradi mnogo vise.
Drzava ne treba da centralizuje vec da poostri uslove za otvaranje skola, trenere i postavi osnovne okvire, planove treninga, zadatke i da subvencionise taj nivo.
Pa onda kad vidis koji od tih klubova daje rezultate pojacas subvenciju, ko ne daje ukines.
Tako se mora podici kvalitet.
Nacionalni centar moze biti slag na torti za svako talentovano dijete ali selekcija mora biti na skolskom nivou.
Inace, kad vec poredite broj osvojenih medalja i tvrdite da ako ih osvojimo vise danas nego prije deceniju, dvije ili tri morate uzeti u obzir da se danas dijeli dvijestotinjak medalja vise nego u Atlanti a oko cetristo nego npr u Moskvi 1980.
