Crnogorski vaterpolo je jedna od najvecih sportskih prevara na ovim prostorima. Nikad necu zaboraviti nosatog mafijasa kako je pun sebe sa kotrljajucim r izjavljivao posle one titule u Malagi 2008. "rekao sam da cemo biti i bolji bez Srbije u vaterpolu", a vaterpolo je odmah proglasen za nacionalni sport u kojem se ocekuje samo da se nizu uspesi. Epilog? Prvo i poslednje zlato, nijedno vise nikad. I to uz obilatu pomoc i skandalozno sudjenje u njihovu korist, ko se seca zna o cemu pricam.

Od tada cak cetiri OI, nijedna jedina medalja, cak 9 SP, samo jedno srebro, i pazite sad, nijedno cak vise ni polufinale u preostalih 8 izdanja!

Jos samo tri medalje na preostalih 8 EP. Dakle od nacionalnog sporta i "uspjeha bez Srbije" nije ostalo ni slovo. I po cemu sad mi odavde da im zelimo postolje i po cemu bi zasluzili medalju? Ni po cemu. Sa Srbijom bi bili deo najdominantnije vaterpolo sile ikada u istoriji, a ovako su ostali daleko od uspeha kakve su bez Srbije ocekivali. Daleko im lepa kuca i sretan povratak istoj iz Pariza sto ranije, sto se mene tice

Sto se rukometa tice i tu su 2012. ubrali plodove izdajnika odavde koji su prebegli tamo za malo para i nekretnina. Pocev od Katarine Bulatovic preko Bojane Popovic do Ane Djokic

I neka su, nikakav problem. Samo je jako zanimljivo da osim tog srebra u Londonu imaju jos samo dve medalje na 7 EP, ali i nijednu jedinu na cak 7 SP, gde nisu bili ni blizu. Sve u svemu, za 18 godina "nezavisne ekolosne drzave" na prste jedne ruke medalje u vaterpolu i zenskom rukometu, bez icega drugog, sto kolektivnog sto individualnog. I tih 18 ili 16 ili koliko vec im je previse, nisu za vise ni od Bosne i Makedonije, taman su taj rang u principu bez vaterpola koji izvlaci sve.