Daj tu pesmu novobeogradski "majstore"
Ostao je još taj plej aut, Sloboda zakucana za dno, možda se još neki bod uzme ali na kraju možda bude dovoljno da se prestigne Inđija ali daleko i predaleko od opstanka. Mislim i da će mrtvi Trajal dole a između Slovana, Dubočice i Smedereva rešavati se četvrti putnik u niži rang.
Uspeli su nesposobni rukovodioci da u godini kada se slavi 100 godina postojanja kluba da urade šta su uradili, ne znam ima li sličniji primer u Srbiji. Šta reći kada predsednik u ostavci mrtav ladan zimus u polusezoni izjavi da nije smak sveta ako se ispadne iz lige jer Sloboda je veći vek svog bitisanja provela u rangovima sličnim današnjoj srpskoj. Neće skorije biti povratka u "savezni" rang u koji se vraćamo posle 3 traumatične sezone u PLS od kojih je svaka bila gora od prethodne pa sve do ovakvog epiloga.
Radomir Antić, Rešad Kunovac, Miroslav Vukašinović, Milovan Đorić, Milan Živadinović Bard, Slobodan Dogandžić, Petar Krivokuća, Srbo Stamenković, Zlatko Krdžević, Dušan Arsenijević, Milovan Rajevac, Ljubinko Drulović, Goran Pandurović, Darko Belojević, Mirsad Omerhodžić, Hajrudin Rovčanin, Ivan i Milan Čančarević, Radiša Ilić, Nemanja Vidić, Nemanja Maksimović, otac i sin Kasalica, Zoran Njeguš, Darko Božović, Tijago Galvao...Korać, Markićević, Divac, Simić, Cvetanovski, Vukomanović...Jugozapadna Srbija kao nepresušan izvor talenata, ovde nisu samo Užičani kojih doduše ima na spisku ali tu su i velikani iz Požege, Bajine Bašte, Nove Varoši, Priboja, Prijepolja pa sve do Pljevalja.
Toliko ima dobrih igrača (a i trenera) koji su prodefilovali kroz Slobodu od 60-ih pa na ovamo i koji su posle završili u Zvezdi i Partizanu a dosta njih i van granica zemlje da sam sigurno nekoga i zaboravio, eto čak 4 golmana su pre ili kasnije završili u Partizanu počev od Požežanina Belojevića koji je 80-ih u FKP branio penale kao od šale preko rođenog Užičanina Pandurovića koji je zajedno sa Drulovićem bio deo jednog jakog tima krajem osamdesetih u onoj prejakoj jedinstvenoj jugoslovenskoj Drugoj ligi pa do nesrećnog Radiše Ilića koji je iz B.Bašte došao u Slobodu i posle jedne sezone zaradio onaj prvi angažman u FKP do Darka Božovića koji je posle crno belih došao u Užice.
Nebitno da li je neko od svih igrača koje sam naveo nocio crveno-crni dres 6 meseci ili 6 godina, svi oni su ako ne legende a ono ljudi i igrači čija će imena ostati zauvek upisana u slavnu istoriju Slobode i nažalost ne samo da nije imao ko da ih nasledi nego je došlo do toga do čega je došlo a tek gore može doći. Para nema, a metuzalemi iz Skupštine kluba su zimus odbili navodnu ponudu investicionih fondova iz Katara i Lihtenštajna koja se na kraju možda ne bi ni realizovala ali nije čak ni pokušano sa tim planom. Jednostavno ne vidim kraj posrnućima, slede godine tavorenja u SL Zapad ako i za to bude sredstava. Jedino ako se nešto epohalno ne dogodi ali čuda se retko događaju poput onog od prošlog proleća kada se Sloboda na čudesan način spasla ispadanja.
Nije R.I.P. ali kao da jeste, do nekih boljih budućih vremena, možda ulazak u drugi vek postojanja kluba bude početak jedne nove priče ali čisto sumnjam, prosto ne verujem.