Clarissa wrote:...ja se stalno vraćam istim knjigama, svake godine pročitam
Prokletu avliju,
Čarobni breg sam čitala više puta, kako se čitalac razvija i sazreva, tako otkriva nove dimenzije ove čarobne knjige. Po meni svako treba da je pročita, Budenbrokovi su porodična saga, zgodno baš sad da se čita na odmoru. Uvek me posebno dirne kraj knjige, poslednjih 100 strana, kada osiromašeni Hano i Gerda žive sami u vili, a onda sam kraj..., uvek isto

. Zanimljivo da je T. Man ovo delo napisao jako mlad, u 25. godini, a inspirisalala ga je porodica njegovih rođaka (Goco, valjda smo nekoga zainteresovale ?)
Smrt u Veneciji ima i svoju ekranizaciju, pa za lenjivce
http://www.imdb.com/video/screenplay/vi4000055321/

Kad smo kod Ive Andrica, ja se, ako ne svake, ali ono bar svake druge-trece godine vratim "Anikinim vremenima", posebno sam vezana za tu pripovetku, a razlozi su vrlo duboki

. A sto se
"Brega" tice, njega sam "odradila" skoro, pa sam sad mirna dobrih desetak godina

.
"Budenbrokovima" se necu vracati sigurno, jer mi je
"Saga... " nekako, pandam ovoj istoj, a
"Sagu o Forsajtima" sam citala takodje vrlo skoro... i, naravno, draza mi je od
"Budenbrokovih". Svejedno, Tomasa Mana ne treba izbeci nikako... makar sta.