Jedini put kad sam progutala svoje reči oko knjige bilo je kad sam pročitala Hoseinija, jer sam njegove knjige još pre čitanja okarakterisala kao (citiraću se) bljutave. Uskočih sebi u usta jer sam ga pročitala i zaista bila dirnuta.
Elem. Iz puke radoznalosti sam uzela juče Pad Hiperiona da čitam, da vidim koliko će me držati.. I malopre sam završila knjigu

Povlačim šta rekoh, jedino ostaje da me je prvi deo umorio sa pričama, ali ću morati da pročitam još jednom pošto sam veliki deo stvari pozaboravljala (jbt, počela sam da čitam Hiperion u septembru 2012.

). Neke stvari mi ostaju nerazjašnjene (Li Hant, anybody?), i ne znam šta mi je činiti, da li da uzimam Endimion i Uspon ili ne

Elem, sumirano, Pad je fenomenalan i bilo bi jako žao da sam stala na Hiperionu.