Nakon trijumfalno osvojene duple krune i četvrte titule u nizu, te letnjeg evro debakla koji je kulminirao ispadanjem iz daljeg takmičenja od, sad već, čuvenog Šamroka, u redovima Partizana počelo je da ključa... na pišteći pretis lonac je dogovorom zainteresovanih strana stavljen poklopac koji je izdržao pritisak tokom jesenje polusezone, lišene vrhunskog evropskog fudbala na terenu Stadiona JNA i svih pozitivnih impulsa koje učestvovanje u eliti sa sobom nosi...
Uzdmanu ekipu praćenu skepsom i nezadovoljstvom navijača, pojačanu najavama da je državni vrh „presudio“ da titula i dominacija moraju malo da se presele u rupu na drugoj strani Topčidera, trener Stanojević je uspeo da iskontroliše... povratio je timski duh, ulio je samopouzdanje i veru među igrače, pronašao igru, otresao direktne rivale i sa velikom bodovnom prednošću sačekao zimsku pauzu.
Na kraju godine igrački je ekipa delovala sigurno i samouvereno, tehnički i taktički za klasu ispred ostatka oranje lige. Teleoptik je šljakao punom parom spremajući se da lansira novoštancovane igrače, u prvom timu se pojavio nezapamćeni talenat i igrač koji nosi magiju majstora fudbala i nepodeljene simpatije šire fudbalske javnosti koja se (barem u onom crno-belom delu poplašila da će doživeti sudbinu Nastasića, Savića i ostalih bisera koji su bili prodavani u praskozorje svoje karijere).
Sve je delovalo bajkovito dobro... sistem se gradio na zdravim osnovama, klub je bio sačinjen od igrača koji su ponikli u mlađim kategorijama i koji razumeju duh i specifičnost Partizana, baš kao trener i stručni deo kluba.
Taj višemesečni zimski period takmičarske hibernacije, koji se u normalnim fudbalskim sredinama koristi za presabiranje snaga, regeneraciju igračkog kadra, potencijalna pojačanja... u Partizanu je označio (ne)zvanični početak borbe do istrebljenja. Malo po malo, počele su da se promaljuju glave (i glavudže), da se otkrivaju pozicije, da se primećuju interesi, da se lobira, spinuje, preti, sakriva, podmeće, busa u prsa, demagogiše, laže, zavlači...
Došlo je do polarizacije na dve nepomirljive strane u klubu, čiji raskol ozbiljno preti da dublje i trajnije podeli i navijački korpus.
Nemam dilemu da svi koji zainteresovano prate ovu mučnu priču dele isti gorak utisak i tupi bol u želucu, ali sam (sad već) siguran i da dele dijametralno suprotne stavove i simpatije prema akterima ove priče.
Ko je kriv a ko zaslužan je pitanje, vrovatno, bez odgovora, ali i tema koja zahteva prostor, jer malo ko ko je privržen Partizanu može da ostane imun na sva dešavanja i događaje koji sustižu jedan drugi.
S obzirom da je ovaj Partizanov Veliki Prasak jedan od najinteresantnijih „hepeninga“ na sprskom medijskom nebu (makar u ovom trenutku), i da su u njega direktno uključeni najživopisniji karakteri koje je moguće sresti na ovoj društvenoj pozornici apsurda, mišljenja sam da forum kao što je avangarda.in, mora u najmanju ruku da isprati ovaj događaj i da pruži mogućnost svojim članovima da i dalje tretiraju ovu itekako aktuelnu i osetljivu temu.
Legenda derventanskog preduzetništva Đura sa svojom ekipom preživelih socijalističkih mufljuza i džabalebaroša koji kao pogonsko gorivo koriste velike količine „vatrene vode“, Delta Mišković sa svojim vrednim sinčićem i sa svojim svuda izraženim interesima i poganim principima poslovanja po cenu gaženja preko leševa, Novi-stari stadion u kontekstu najskupljeg građevinskog zemljišta na Balkanu, politička kvazi-elita na čelu sa ministrom-portparolom policije i njegovim eksponentčićima u jeku predizborne rasprodaje, ambiciozni bosanski velmoža Dodik u jeku svoje političko poslovne penetracije, nikad podcenjujući Zeka, večiti inventar Bjeka (precenjen od mnogih na nivo nekog ko može da bude vođa pobune), bivši igrači i osvedočeni Partizanovci, rezignirano ćutljivi, manje-više zbunjeni i zvanično neodređeni, rasčerečeni mediji i očajni navijači...
Ko je za koga, ko iza koga, ko koga jebe a ko koga ladi, ko će kome doći glave...? suviše pitanja i nepoznanica da bi se ova tema gurnula pod tepih.
Nadam se da će učesnici iz rasprava uspeti da zadrže nivo i način komunikacije primeren ozbiljnom forume, da će izbeći lične prozivke i banalna prepucavanja, takođe očekujem da i oni koji nisu direktno zainteresovani za ovaj rasplet ne koriste situaciju za jeftine provokacije i podbadanja podstaknuta navijačkim porivima.
Ubeđen sam da će ova tema, pored osnovnog cilja ostavljanje glavne sterilnom i neopterećenom, biti pravi lakmus papir raspoloženja navijača Partizana i fudbalske javnosti, da će pružiti uvid u intezitet dešavanja, da će pokazati u kom se smeru ide, gde ćemo biti u prilici da pročitamo zvanična saopštenja i vesti, insajd informacije... gde ćemo videti da li je pokret živ ili lagano posustaje (u srpskom maniru „svako čudo za tri dana“), i gde ćemo na kraju imati dosije FKP 2012.