Nisam mogao da nadjem prikladnu temu za ovaj tekst. Gledah veceras deo emisije o "Cileancima", pa se prvo raspitivah za Mijucica, a kasnije nadjoh jos jednu tuznu pricu, o Ranku Zirojevicu:
RANKO ZIROJEVIĆ, BIVŠI POZNATI I PRIZNATI FUDBALER CRNOGORSKOG I JUGOSLOVENSKOG FUDBALA
Od nekadašnjeg asa do prodavca sladoleda
Da bi vrhunski talenat ostvario cilj i dosegao visine koje mu pripadaju po nadarenosti, potrebni su i sreća, prijatelji i niz povoljnih okolnosti. Sa fudbalerom Rankom Zirojevićem boginja Talija se poigrala i redovi koji slijedi mogu biti i opomena mnogim mladim i talentovanim sportistima. I ne samo njima…
Ova julska vrelina i ne smeta mnogo Ranku Zirojeviću, proslavljenom članu “čileanske” generacije, koja se popela na krov svijeta. Ne smeta mu, jer što je toplije, to će bolji ići prodaja sladoleda. Vjerovatno se pitate kakve veze ima prodaja sladoleda sa vrhunskim dometima u fudbalu. Ima, jer Ranko Zirojević sada, sa svoja dva maloljetna sina, na Slovenskoj plaži prodaje sladolede, kako bi zaradio da prehrani familiju.
Zirojević je ponikao je u “Sutjesci” iz Nikšića i njen dres nosio punu deceniju, bio kapiten, a potom odlazio u neke manje klubove, gdje je uglavnom trpio nepravde. Prošao je sve selekcije i Sutjeske i Crne Gore i “velike” Jugoslavije. Četiri godine bio je kapiten omladinske reprezentacije Jugoslavije, sa kojom je 1987. godine osvojio titulu prvaka svijeta u Čileu. Te iste godine trebao je da ostvari transfer u podgoričku “Budućnost” i da u njoj naslijedi Savićevića i Mijatovića i, svi su očekivali, postane seniorski reprezentativac Jugoslavije. Ljudi koji su vodili “Sutjesku” tražili su veliko obeštećenje, i on je morao tražiti mjesto u drugoligaškom klubu… Na žalost, kasnije se ispostavilo, našao je mjesto u - zaboravu.
-Danas prodajem sladolede sa sinovima i toga se ne stidim. Za svoju djecu bih i prosio, jer mi je najvažnija njihova egzistencija. Duhovno sam izuzetno bogat, što smatram najvećim bogatstvom i slamkom za koju se čovjek može uhvatiti i kad ga mnogi zaborave. A, prema meni je život baš bio okrutan i na profesionalnom i na privatnom planu, priča Zirojević.
Naš sagovornik je imao uspješnu karijeru u mlađim kategorijama i osvojio sve što se moglo osvojiti u tom periodu. Ali, upravo kad je bio na vrhuncu znanja i snage, kola su krenula nizbrdo.
-Sa reprezentacijom Crne Gore osvojio sam četiri zlatne medalje, sa mojom Sutjeskom na Kvarnerskoj rivijeri u konkurenciji omladinaca, gdje je održan najveći svjetski turnir, takođe smo osvojili zlatnu medalju. Četiri godine bio sam kapiten omladinske reprezentacije Jugoslavije i na svjetskom prvenstvu u Čileu osvojio zlatnu medalju i to je zaista vrhunac jednog mladog sportiste fudbalera. U Čileu su sa mnom igrali Mijatović, Jarni, Šuker, Branko Brnović, Leković, Štimac… To su bila i ostala velika imena jugoslovenskog, evropskog i svjetskog fudbala. Ostaje žal što mi nije pružena šansa da dođem pod Goricu i zaigram u podgoričkoj Budućnosti u vrijeme kada je Savićević otišao u Crvenu zvezdu, a Mijatović u Partizan, sasvim sigurno bih postao seniorski reprezentativac Jugoslavije. Ali, upravo tada nastale su moje velike muke.
Zirojević je u mlađim selekcijama igrao sa Dejanom Savićevićem, predsjednikom Fudbalskog saveza Crne Gore.
- Dejan je moj veliki prijatelj i na mene je ostavio snažan utisak. Bio je najveći fudbaler svijeta. Otišao je u Crvenu zvezdu i napravio veliku karijeru. Sve su mu zvijezde bile naklonjene, igrali smo zajedno i za reprezentaciju u fudbalu na pijesku u Budvi. Obojica smo tada igrali izvanredno. Dejo je bio prvi igrač svijeta i član “Milana”, a ja jednog malog “Maribora”. Poslije tog turnira prišao mi je poznati brazilski as Žunior i čestitao mi na igri.
Sada su, međutim, zlatne medalje, titule i uspomene iz uspješnih igračkih dana, ono što izmami osmijeh na Zirojevićevom licu. Mnogi ga prepoznaju na budvanskom šetalištu i prokomentarišu za sebe: Da li je moguće?
Nezaliječene bratske rane
Ranko je deseto dijete u familiji Zirojevića, imao je osmoro braće i sestru. Dva brata, otac i majka su rano završili živote. Njegov brat Boriša je prije 15 godina poginuo na hercegovačkom ratištu, a prije nekoliko mjeseci njegovi posmrtni ostaci stigli su u Nikšić.
- I sada je jednaka moja tuga prema bratu Boriši koji je prije 15 godina pošao na ratište i nikada ga više nijesmo vidjeli. Tek poslije deceniju i po stigli su njegovi posmrtni ostaci i otvorili rane koje nikada nijesu ni bile zaliječene, rekao je Ranko Zirojević.
Očekivao sam poziv iz Fudbalskog saveza Crne Gore
Na čelu Fudbalskog saveza Crne Gore je Dejan Savićević, inače veliki prijatelj Ranka Zirojevića, a funkcioner je i Boro Lazović, koji je Zirojeviću bio trener. Mnogi su očekivali da će ovaj veliki as dobiti poziv da se uključi u neku od selekcija Fudbalskog saveza Crne Gore, pogotovo kada se zna da ima potrebne papire, veliko znanje i iskustvo.
-Iskreno, očekivao sam poziv iz Fudbalskog saveza Crne Gore. Uvjeren sam da kvalitet kad tad mora da izađe na površinu.
Ovo je prica iz 2007., a negde nadjoh podatak da sada radi kao trener omladinskih selekcija CG ili Buducnosti...
Ja ćutim, ti ćutiš, on ćuti, mi ćutimo, vi ćutite, oni kradu...
