by harper lee » 12 Aug 2012, 23:00
Milicu Mandic ce, na zalost, svi, ukljucujuci i ovaj forum zaboraviti vec za nekoliko nedelja. Naravno, osim onih koji su za nju znali i pomogli joj da bude prva osvajacica zlatne medalje za Srbiju na Olimpijskim igrama. Ko se danas seca, recimo, Tamare Malesev? Sportski heroji su u Srbiji potrosna roba, pogledajte samo sta je sve u Srbiji pisano o Divcu poslednjih godina, setite se po kakvom specijalnom medijskom rezimu je hapsen Dragan Dzajic. To nema nimalo veze sa nasim sportistima vec iskljucivo sa sto licnim sto nacionalnim kompleksima, cijoj demonstraciji u vise poznatih formi smo prisustvovali na ovom podforumu o Olimpijadi, maltene od prvog dana takmicenja.
Ne treba biti ni Ajnstajn ni Vuckov frizider pa razumeti da je u srpskom sportu organizacija ta koja je kocnica pravljenja onih rezultata kakve bismo pravili da je ta organizacija bolja. Napadati i pljuvati sportiste zato sto se nisu setili da budu korektni, nacionalno odgovorni i poreski stedljivi tako sto bi se odrekli ucestvovanja na Olimpijskim igrama, koje su san svakog sportiste na svetu, jer nisu u stanju da prevazidju ili izjednace sebe bas na tom takmicenju, tog dana i tog trenutka kad se na terenu pojavi Hamlet sa lobanjom svog oca i izgovori svoju cuvenu dilemu, je stavljanje fokusa na najperiferniju od svih perifernih stvari. Nit' manjeg kurca/problema, nit' vece dreke.
Nije slucajno sto najslabije rezultate postizemo upravo u onim sportovima u kojima su neophodna vrhunska organizacija, ozbljna infrastrukturna ulaganja i dugorocno planiranje. Kad poneki rezultat i dodje, onda to bude ne zahvaljujuci stanju u srpskom sportu, vec uprkos njemu i u sportovima gde su ulaganja, iako velika za pojedinacnog sportistu, u smislu organizovanog sistema podrske nesto skromnija. Da bi se napravila korektna analiza naseg ucesca na olimpijadi, a da to ne bude obicno izduvavanje nekih licnih projekcija, neophodno je uvrstiti mnogo vise parametara nego sto se moze na forumu. Ti parametri moraju da se naslazu ne samo od dana kad su nasi sportisti otisli u London, vec od mnogo, mnogo ranijeg vremena. Nakon fijaska u Pekingu to nismo ucinili, bojim se da to necemo uciniti ni sada. Sve dok to izostane ostaje nam samo da se divimo nasim osvajacima medalja i da priznamo gorku istinu - da su te medalje iskljucivo odraz njihovog licnog integriteta i rad nekolicine ljudi oko njih, zaljubljenika u sportove kojima se bave. Te cetiri medalje iz Londona nisu srpske vec licne i to izgovaram sa puno nelagode i besa, a ne zato sto hocu da oponiram bilo kome ko se tim medaljama obradovao a da za Mandicku, Maksimovicku ili Zlatica nije ni cuo pre Olimpijade. Kad one budu nacionalne a ne licne i kad drzava moze da se pohvali njima, tek onda ce ih biti vise. Do tada nam je ovo otprilike neki optimum.
Inace, na temu, postoje sportovi koji su popularniji i oni koji su manje popularni. Koliko je tesko razumeti jednu tako prostu i lako dokazivu cinjenicu?
Ignorisem te k'o Vucic poplavu.