Kao gledalac i teoreticar zavere bih mogao replicirati na oba posta, ali necu. Mozda zbog Dudasevog statusa na FB, ali i ne samo zbog njega. Mi smo ovde vecinom ili bivsi ili sadasnji sportisti ili bar rekreativci, a verujem da bi maksimalno 1% od svih nas bacilo kuglu preko 7m, skocilo uvis preko 1.5 ili u dalj preko 5m. Ipak to nam ne smeta da kritikujemo nekog kad se na 100m "vuce" za 10.5 sekundi, a i ona Ivana kad ce vec jednom skociti tih 7m.
Jednom sam otisao na bazen u 8 ujutro i tamo je bila povelika grupa dece starih oko 10 godina koji su trenirali jos od 7 sto ce reci da su ustali pre 6, dok se ja brckam, a njihovi drugari spavaju nakon sto su do pre 3-4 sata kanterisali ili gtaisali, oni ce tokom raspusta da dva sata plivaju sa jedne strane bazena na drugu. I verovatno popodne opet, a sutra ujutro sigurno. E, od njih 20 najupornijih 7-8 ce stici do juniorske konkurencije, dvoje do seniorske, a onaj daleko najtalentovaniji, najbolji i najvredniji ce otici na evropsko prvenstvo, mozda. I tamo ce biti sekund ili dve sporiji od sampiona, osvojiti 19. mesto ili ce otici na OI i bice 34. I onda cemo se pojaviti mi da kazemo kakva je on ustvari lenjstina koja ne trenira, da je otisao na veliko takmicenje kao turista, da u zemlji agencija i savetnika trosi nase pare. Ili oni mali atleticari koji treniraju po njivama i presvlace se pod vedrim nebom, tusiraju se naravno kod svoje kuce, a onda odu 25. januara na beli kros i trce po blatu i minusu. I onda su najbolji medju njima nesposobni jer nisu brzi od Kenijaca i Jamajcana.
Zato ako se neko i dopinguje on to radi izmedju ostalog i iz velike zelje da dosanja svoje decacke snove, verovatno svesniji opasnosti sta to nosi od nas koji cemo ga uvaljati u blato kad ga uhvate, meni nijedan doping ne bi pomogao da skocim uvis 150 cm. Kao sto ne treba pljuvati po neuspesima nasih takmicara kad ih ne ide jer je verovatno njima mnogo vise stalo nego nama, tako se i treba obradovati njihovim uspesima, a ne traziti zavere.
A evo sta je i Dudas napisao povodom svog desetoboja u Nemackoj:
Molio bih sve da pročitaju i u znaku podrške da share-uju ovu izjavu.
Prošao je miting u Ratingenu. Pretpostavljam da će se mnogi pitati, zašto sam napravio 1000 bodova manje od ličnog rekorda i šta se dešava, pa bih želeo da dam javno objašnjenje. Ovo je prvi desetoboj posle 2 godine koji sam završio iako su ova dva dana bila najteža, koja sam imao u životu. Sa bolom u zadnjoj loži leve noge koja je odrazna, bez sreće sa vetrom na svim disciplinama, sa konstantnim razmišljanjem da li da nastavim ili ne i sa padom na preponama, ovo bih okarakterisao kao najteži desetoboj koji sam ikada odradio, a nadam se i koji ću odraditi. Ali uz podršku svog tima, svoje porodice, prijatelja i svoje Sanje, istrajao sam u tome da, kako god, završim ovaj desetoboj, i da okrenem novi list. Posle prošlogodišnje operacije Ahilove tetive, moj povratak je ispao mnogo teži nego što sam zamišljao da će ikad biti. Dok svi napreduju na vrhu, ja moram da radim na tome da do njega ponovo stignem. Uz podršku svoje porodice, uže i šire, prijatelja, Sanje i tima, a i svih vas koji ste uz mene, ja ću dati sve od sebe da se vratim tamo gde sam pre 2 godine stao.
Do sledećeg desetoboja.
Vaš desetobojac
"Da imamo život, sport bi nam bio zabava a ne patologija." Sloba Milošević twitter.