by Milutinov Tata » 07 Aug 2021, 00:29
Gledam veceras snimak, ali opet su me malo ponele emocije kada se lomilo. Neverovatno kako smo odigrali poslednju cetvrtinu. U drugoj i trecoj vrlo smo tesko pronalazili put do gola, iz pozicionog napada bezidejni, sa igracem vise nismo mogli da pogodimo spolja, plasio sam se da ce jedan njihov gol u poslednjem delu biti dovoljan bar za peterce, a to bi bilo vrlo tesko za preziveti. U drugoj smo dozvolili da nas za 4 minuta potpuno okrenu, promasaj Pijetlovica mi je bio flesbek za Barselonu 2003 i slican promasaj Ikodinovica protiv Italije u polufinalu kod 2-0 (posle toga su Italijani preokrenuli i mi nismo nikako uspeli da se vratimo u mec, slicno kao danas do samog kraja).
Gledajuci bazen skoro nije imalo nista za sta bi se mogli uhvatiti. Jedino je bila vera u ove momke (pa makar me i prevarila na kraju), secanje na polufinale Sangaja, meca za bronzu u Londonu, polufinala na EP u Budimpesti, mec sa Australijom u Riju. Kako ne verovati da Filip, Andrija, Dusko, Dusan, Stefan, Milan, Bane i ostali momci uz njih mogu do jos jednog podviga, jos jednog malog cuda, koje ce nas sve ispuniti neizmernom radoscu, srecom i ponosom.
I zaplesali su nasi momci u poslednjoj cetvrtini, odbrana granitna, izdrzavala je sve udara Spanaca, igraci su nam ispadali iz igre jedan za drugim, ali oni koji su bili u bazenu igrali su kao da sutra ne postoji, prezivljavali po 2-3 uzastopna napada Spanaca, ruke uvek podignute u bloku, a Bane je skidao ono sto bi kroz tu nasu branu ipak nekako proslo ka golu. Jedan fantomski gol i jedan na "brzinu", to je sve sto su Spanci uradili u tom delu. Verovatno je to trebalo biti dovoljno. U stvari sigurno je trebalo biti dovoljno. Ali konacno smo u ovoj cetvrtini proradili u napadu. Strahinja sa svog krila, Dusan sa druge strane, Stefan konacno spolja za izjednacenje, opet Dusan sa strane za novo izjednacenje 78 sekundi do isteka vremena. I onda na kraju onaj koji je i otvorio utakmicu svojim golom spusta zavesu na jednu od najuzbudljivijih predstava u istoriji naseg vaterpola na OI, postize jedan od golova po kome ce ga pamtiti i oni sa 60 i oni sa 10 godina. Je l' se secas kada je Filip zabio Spancima u Tokiju u polufinalu, 25 ekundi pre kraja? Cela odbrana Spanije je digla ruke, golman je sa obe pokusao da odbrani, ali Filip je nasao put i pogodio, a ja sam pobedonosno skocio u vis i viknuo "Tooooo!"
Hvala vam vaterpolisti za jos jednu medalju, za jos jedan mec koji ce se prepricavati, za jos jednu zajednicku uspomenu sa mojim sinom dok zajedno slavimo nasu pobedu. Ali idemo dalje ostaje jos jedan mec. Ja verujem.
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.
#8 #24
OI 2016/2021/2024
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018
OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!