Danas je tačno 7 meseci do Igara!
Evo jednog sjajnog teksta, pisanog iz današnje perspektive, ko bi sve manje ili više realno mogao da nas obraduje.
Tekst svedoči da imamo mnogo više kandidata nego u Londonu, pa imamo čemu da se nadamo.
Sa druge strane, možemo da vidimo i koliko je trnovit put do olimpijske medalje, jer mnogi koji su blistali pre Londona te 2012. godine, na najvažnijem takmičenju nisu uspeli da odole ogromnom pritisku. I u Riju će toga svakako da bude, ali sa mnogo većim brojem kvalitetnih kandidata, uz verovatno više kikseva, biće i više odličja.
U ovom trenutku olimpijski tim Srbije ima 18 sportista i ekipa koji se uspesima na najvećim takmičenjima kandiduju za borbu za olimpijske medalje, ali u Londonu se videlo da nema favorita ni autsajdera na tom „poslu”.
U Olimpijskom komitetu Srbije, iako smo na pragu olimpijske godine, niko nije dao ni jednu izjavu koja bi mogla da se protumači kao „cilj” za Rio. Uoči prošle olimpijske godine, čelnici OKS govorili su o broju sportova i disciplina u kojima naši sportisti mogu da se bore za medalju. Taj broj, naravno, bio je znatno veći od od broja osvojenih medalja i zbog toga je deo javnosti četiri medalje u Londonu proglasio neuspehom.
Uoči Rija u OKS sada ističu da od sportista očekuju „da daju sve od sebe, da budu tim, da jedni drugima pružaju podršku”, ali olimpijske medalje su u mislima i sportista i njihovih trenera, i ljudi u OKS i celokupne javnosti.
Na sedam meseci pre početka igara (5. avgust) malo ko je spreman da prognozira broj medalja koji bi „trebalo” da osvoje naši sportisti, ne samo zato što još ne znamo koliko će porasti naš tim u kojem zasad ima 70 sportista u deset sportova, već i zato što u sportu a pogotovo na olimpijskoj sceni ništa nije sigurno. Mnogi favoriti doživljavaju neuspehe, a takmičari i ekipe iz drugog plana stižu do medalja. Videlo se to dobro i u Londonu 2012. i na primeru naše olimpijske misije.
Naši aduti bili su, pre svih, Novak Đoković i Milorad Čavić i od ekipa vaterpolo reprezentacija i to ne samo što su u Pekingu 2008. osvojili medalje. Đoković, bronzani iz Pekinga, u predolimpijskoj 2011. osvojio tri gren slema i u 2012. ušao kao broj 1 i ponovo je osvojio Melburn, pobedio u Indijan Velsu i Majamiju... Vicešampion iz Pekinga Čavić je na Evropskom prvenstvu 2012. na 100 m delfin osvojio šampionsku titulu s najboljim rezultatom na svetu. I vaterpolisti su u London došli s titulom prvaka Evrope. Međutim, Vimbldon je te godine bio začaran za našeg najboljeg sportistu. U julu na gren slemu izgubio je od Federera u polufinalu, a u avgustu na olimpijskom turniru od Marija, takođe u polufinalu, a u borbi za treće mesto Del Potro je bio uspešniji. Čavić se četvrtim mestom u finalu na 100 m delfin oprostio od olimpijske scene, a vaterpolisti su u polufinalu s 9:7 izgubili od Italije, koju su početkom godine savladali u polufinalu Evropskog prvenstva s 12:8... U borbi za treće mesto Srbija je osvojila bronzu i to je bila jedina „planirana” medalja koja je osvojena, ali nije bila sjajna kao što se očekivalo.
Preostale tri medalje osvojili su sportisti od kojih se to baš i nije očekivalo. Prva olimpijska šampionka pod srpskom zastavom Milica Mandić vizu za London izborila je tek na evropskim kvalifikacijama, posle neuspeha na svetskim. Stotu medalju za naš sport osvojila je Ivana Maksimović koja do tada nije imala ni jednu medalju s evropskih i svetskih šampionata već samo jednu bronzu sa svetskog kupa iz 2011. i to osvojenu vazdušnom puškom, a olimpijsko srebro izborila je u trostavu mk puškom. Uostalom, Mandićeva je tada imala samo 20 godina i osam meseci, a Maksimovićeva 22 godine i tri meseca.
Čak ni znatno iskusniji Andrija Zlatić, koji je osvojio bronzu vazdušnim pištoljem, nije bio „jak” kandidat. Te godine nije uspeo da odbrani titulu prvaka Evrope (5. mesto), a u finalu Svetskog kupa 2011. nije uspeo da uđe u finale...
Mnogo bolje rezultate u olimpijskoj godini imale su takođe vazdušnim pištoljem Bobana Veličković koja je odbranila titulu prvakinje Starog kontinenta i Zorana Arunović koja je trijumfovala na Svetskom kupu u Minhenu, ali ni one nisu uspele da se domognu odličja. Evropski prvaci iz 2011. odbojkaši i odbojkašice u olimpijskoj godini bili su ispod očekivanog nivoa, vize za London izborile su tek na interkontinentalnim kvalifikacijama, a 9. i 11. mesto iz Svetske lige ponovili su i na olimpijskim turnirima...
– Ni svetski ni olimpijski šampioni neće ovde pobediti zato što su to što jesu, jer među nama je mnogo onih koji mogu da postignu vrhunske rezultate, a pobediće samo oni koji su se najbolje pripremili za ovo takmičenje, koji najbolje podnesu stres kojim su izloženi – rekla je za „Politiku” uoči Igara Zorana Arunović koja je vazdušnim pištoljem zauzela sedmo, a malokalibarskim četvrto mesto...
Ove reči moraju se imati u vidu pri pokušaju prognoziranja učinka naših sportista u Riju, pa čak i kad je u pitanju tek pobrojavanje onih koji su vrhunskim rezultatima na svetskoj i evropskoj sceni (u nekim sportovima između njih se može staviti znak jednakosti) u ovom olimpijskom ciklusu osvajali medalje. Prednost, naravno imaju oni koji su to učinili u 2015. a ispred njih su samo oni koji osvajaju medalje već dve, tri godine. Na sreću srpski sport ih ima i to mnogo više nego uoči Londona.
Za Novakom Đokovićem je najbolja sezona u karijeri, osvojio je tri gren slema i ukupno 11 titula uključujući završni masters, a olimpijski turnir se igra baš na tvrdoj podlozi. Vaterpolisti su svetski šampioni i pobednici Svetske lige, generalnu probu imaće početkom januara na Evropskom prvenstvu u Beogradu i budući da se od 2000. sa olimpijskih igara uvek vraćaju s medaljama pitanje je samo da li će osvojiti jedinu koja im još nedostaje – zlatnu. Treća u trolsitu najboljih na svetu je Zorana Arunović, prva na svetskoj rang-listi za vazdušni pištolj, dok će Milica Mandić zlato iz Londona braniti s druge pozicije.
Od Svetskog prvenstva 2013. Ivana Španović je na svim velikim takmičenjima osvajala medalje i treća je na svetskoj rang-listi u skoku udalj, a Davor Štefanek, prošlogodišnji šampion sveta u Rio će ići sa svetskom bronzom.
Kontinuitet osvajanja medalja ima i kajakaški dvosed na 200 m Nebojša Grujić, Marko Novaković. Prošlogodišnji šampioni sveta ove godine su osvojili svetsku bronzu, evropsko srebro i zlato na Svetskom kupu i Evropskim igrama, a njima uz rame su Milica Starović i Dalma Ružičić Benedek, vicešampionke sveta u dvosedu na 500 m, pobednice Evropskih igara i treće na kontinentalnom prvenstvu. Marko Tomićević i Milenko Zorić (K-2, 1.000 m) imaju samo jedno zajedničko takmičenje i svetsku bronzu, Marko Dragićević je evropski šampion i svetski prvak za mlađe seniore na 200 m, Nikolina Moldovan, bronzana sa evropskog prvenstva na 200 m već godinama pripada svetskom vrhu...
Jednako jak sastav u Riju imaće i strelci. Andrea Arsović je treća na svetskoj rang listi i treća u Finalu svetskog kupa (vazdušna puška), Damir Mikec je vicešampion Evrope vazdušnim pištoljem i osvajač dva zlata na Evropskim igrama, Milutin Stefanović, treći u Finalu svetskog kupa je peti na svetskoj rang-listi vazdušnom puškom, Ivana Anđušić Maksimović je evropska šampionka u trostavu u kom će u Riju braniti olimpijsko srebro...
Jak kandidat za borbu za trofeje je i dvojac bez kormilara u sastavu Miloš Vasić, Nenad Beđik koji ima tri bronze (svetsko i evropsko prvenstvo i svetski kup) i rezultate bliže drugoplasiranom dvojcu na svetu nego četvrtoplasiranom... Dvostruki prvak Evrope iz 2014. Velimir Stjepanović potpuno je posvećen pripremama za Rio u kojem će plivati za medalju...
Ko je pratio naše košarkašice na putu to titule šampionki Evrope zna da za njih ništa nije nemoguće, a odbojkašice su drugim mestom u Svetskoj ligi i trećim na Evropskom prvenstvu tek najavile svoje velike mogućnosti.
U ovom trenutku to su naši naši najistaknutiji kandidati za odličja. Ima ih 18 i nažalost neće svi moći da ostvare svoj san, ali mnogi hoće, a ako svaki drugi u tome uspe naš olimpijski tim ostvariće najveći uspeh, ne samo od kada se takmiči pod srpskom zastavom, već od od Seula 1988. kada je olimpijski tim SFRJ na poslednjem zajedničkom nastupu osvojio 12 medalja.
London je, ne zaboravimo, pokazao da se medalje osvajaju i iz drugog plana i sigurno će svoju šansu u Riju potražiti i Asmir Kolašinac, Bobana Veličković, Milenko Sebić, ženski kajakaški četverac... ali i neki od onih koje tek očekuju kvalifikacije. Među njima su i Tijana Bogdanović, bronzana sa svetskog i srebrna sa evropskog šampionata i Evropskih igara, ali i odbojkaši i košarkaši...