Šarenac je spoj stare birokratske škole komunističkih komentatora i novijih komentara koji su odrasli na emisijama Čarlsa Barklija i Kenija Smita, što je meni lično najbolje rešenje.
Njegov problem je jednocifren broj prenosa na godišnjem nivou, zbog čega iz godine u godinu sve više ispada iz tokova, a i sam priznaje da kao porodičan čovek nema nameru da ostaje budan do 5-6 ujutru i prati NBA ili da gleda ABA subotom popodne ako može da odvece ćerke na Kališ. Sasvim je normalno da se u tim godinama zasitiš košarke, pogotovo ako radiš na amaterskom RTS-u.
Srđan je npr. neoženjen, Edin se tek nedavno oženio, ali, koliko znam, još nije postao otac. Biće zanimljivo videti ih da li će zadržati taj nivo posvećenosti kada postanu roditelji. Edinu će zato dobro doći ovaj NBA, kao kruna karijere.
U poslednje 2-3 godine počele su da mi se dešavaju nešto značajnije stvari i na "profesionalnom" i na privatnom planu, tako da sam praćenje košarke smanjio 4-5 puta, a i to što gledam ispratim sa znatno manje žara nego ranije. Tamo neke 2011. ili 2015. kada mi je košarka doslovno bila najvažnija stvar u životu, prilično mi je išlo na živce to Šarenčevo otuđenje od košarke i priznanje da ga vreme polako gazi. Ali sada ga potpuno razumem.
Koliki oftopik.

A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.