by Foteljas » 21 Jan 2025, 19:05
I pored mojih upornih molbi, kolega octopus iz svojih opravdanih razloga ipak nije zeleo da otvori predolimpijsku temu i napise uvodni post za istu. S obzirom da je od Pariza proslo vec pet meseci, kao i to da smo vec ugazili u 2025. godinu, mislim da je vec vreme da polako pocnemo da okrecemo misli ka narednim igrama.
Igre 34. Olimpijade odrzace se u Los Andjelesu od 14. do 30. jula 2028. godine. Ovaj grad ce tako postati treci po redu (posle Londona i Pariza) koji ce moci da se podici cinjenicom da je tri puta bio domacin OI. Bice interesantno videti na sta ce sve izaci price vezane za organizaciju, a pogotovo za otvaranje igara, ako se ima u vidu da se one odrzavaju u jednom od najjacih demokratskih uporista u drzavi, a da ce ih otvarati Donald Tramp (ako do tada ostane na polozaju predsednika SAD).
Za sada je planirano da se olimpijci takmice u 35 sportova. Domacini (kao i svaki drugi) su resili da maksimalno navrnu vodu na svoju vodenicu, pa su kao izborni sportovi odabrani kriket, lakros, bejzbol/softbol, skvos i fleg fudbal. U odnosu na Pariz, ovoga puta necemo gledati brejkdens, lake veslace zamenice nova disciplina zvana „priobalno veslanje“, a za sada je boks izvan spiska olimpijskih sportova (sto nije ni cudo posle svih skandala i kontraverzi koji su pratili proslogodisnji turnir) i ove godine treba da se definitivno resi da li ce ga uopste i biti u LA-u).
Ako se ovi detalji imaju u vidu, mislim da nas cekaju jedne teske igre, uz totalnu supremaciju SAD u svemu, nakon sto su im Kinezi zadnja dva puta disali za vratom na tabeli medalja, ne sumnjam da ce sada nastojati da nabiju sto je vecu mogucu razliku i u broju ukupnh i u broju zlatnih medalja. Ostaje nam da vidimo kako ce se rasplet krize oko Ukrajine odraziti i na ucesce ruskih sportista.
Sad, sto se nas tice, ne bih zeleo da budem toliko opsiran u reminiscencijama na Pariz 2024. Ovde smo napisali +20k kvalitetnih i manje kvalitetnih upisa oko igara, svako moze da ode u olimpijski pdf i da se podseti svega. Ipak, sa ove distance od nekoliko meseci i hladnije glave, ostaje i dalje zakljucak da je nastup srpskog olimpijskog tima bio neuspesan (ne i totalno katastrofican), uz ogromnu kolicinu realnih podbacaja, razocaranja i baksuzluka; a da je krajnji utisak samo delimicno ublazen ponovnim osvajanjem tri zlatne medalje (sto ne menja cinjenicu da Pariz ostaje iza Rija i Tokija po kvalitetu prikazanog).
Licno sam u predolimpijskom periodu bio menjao faze ocekivanja uspesnosti nasih za Pariz. Ispostavilo se bilo da sam u prvom postu s kraja 2021. godine bio najrealniji kada sam bio oprezan i prognozirao osetno manje medalja nego u Tokiju. Zatim me je povukla euforija serijom dobrih rezultata i plasmana nasih i medijskim spinovanjima, pa sam pomisljao da cemo zaista biti dvocifreni po broju medalja, da bi me neposredno pred sam pocetak igara uhvatilo neko lose preodsecanje da nam karma nece biti naklonjena. Posle iskustva sa Parizom, mislim da cu sada biti jos oprezniji sa procenama i zeljama, tim pre sto nam brojni detalji ne idu na ruku.
Ono na sta prosecan stanovnik ovih prostora najvise obraca paznju jesu ekipni sportovi, a medju njima smo svi najvise pratili i nervirali se oko kosarkasa. Na kraju, cilj u vidu medalje je ostvaren, ali ostao je zal sto nikad jaci Amerikanci nisu pali u polufinalu. Posle velikih reprezentativnih kikseva 2019-22, ponovo smo uhvatili kontinuitet medalja. No, u kontekstu igara u LA-u, pribojavam se cinjenice da je nama trenutno gro ekipe na granici od 30 godina. Dvojica koja su najvise potegla u Parizu, do LA ce imati 36, odnosno 33 godine. Svi bi verovatno voleli da se Bogdan oprosti na igrama od reprezentacije, a da Jokic izdrzi na vrhunskom nivou do tada, ali da li je to i koliko realno, ostace da se vidi. Micic, Avramovic, Dobric, Milutinov ce 2028. imati po 34 godine, Guduric 33, sve njih svakako necemo gledati, a nesto mi se cini da trenutno ni na vidiku nemamo toliki broj mladjih igraca narocito na nizim pozicijama spremnih da polako ulaze u sistem (pogotovu ako se ima u vidu ko vodi glavne reci u rezimskim blizancima). Iako je ovo sto cu reci svetogrdje, mislim da je za kosarkase u ovom olimpijskom ciklusu prvenstveni cilj kome se mora teziti konacno uzimanje zlata na predstojecem EP, te mozda na SP 2027, a svaka eventualna medalja iz LA ce biti velika kao kuca.
Vaterpolisti su u Parizu nacinili verovatno i najveci comeback u istoriji domaceg ekipnog sporta. Od skoro otpisanih upisali su se u legende ne samo domaceg, vec i svetskog vaterpola. Medjutim, ni ovde se ne bi trebalo preterano zanositi nakon onih nekoliko ludackih dana iz Pariza. Jesmo uzeli to zlato, ali ceo predolimpijski period je bio vrlo trnovit i mucan, sto je najgore bez medalja, cak i bez borbi za iste. Imali smo prilike da vidimo neke nove momke na upravo zavrsenom Svetskom kupu, ostaje da se vidi kako ce nova pravila uticati na igru, ali nesto nisam siguran da ce nama generalno odgovarati ta nova “plivaj i pucaj” igra. Dusan Mandic ce u LAu imati 34 godine, Nikola Jaksic 31 i oni ce verovatno u predstojecem ciklusu biti i dalje nosioci nase igre.
Odbojkasice su prosle kroz turbulentan olimpijski ciklus. Svetsko zlato i dva evropska srebra sami za sebe bi za bilo koga drugog predstavljali vrhunske rezultate. Sa druge strane, napravljena je citava pretumbacija sa trenerima, sve se to odrazilo i na igru koja nam je postala daleko jednodimenzionalnija nego pre, da bi sve nazalost kulminiralo na OI, gde je bilo sta je bilo... Maja se (napokon) penzionisala, Terzic se vraca na mesto uspeha, ceo prosli ciklus je prosao trazeci se zamena za Brankicu na poziciji primacice, ali sada ce se morati traziti alternative i osvezenja za sve pozicije u timu. Sreca je sto materijala ima dovoljno, ali Tijana je vec neko vreme cini se u stagnaciji, u LA ce imati 31 godinu, Amerikanke ce pred stvojom publikom biti nabrijane na max, Brazilke i Italijanke su uvek neugodne... U dva prethodna ciklusa smo ulazili sa ciljem da uzmemo zlato, a vracali smo se prvo sa medaljom slabijeg sjaja, a zatim i bez ikakve medalje, tako da bi za pocetak ovde pokusao da napadnem osvajanje WNL, koja se ovde netakticki potcenjivala (sto nam je izmedju ostalog i doslo glave u Parizu), a za LA kada dodje vreme videcemo, vise ne treba postavljati takav imperativ toliko unapred.
O basketasima je deplasirano tupiti tastaturu. Dve prilike gde su po svim objektivnim rezultatskim parametrima morali da uzmu zlata, oni su spektakularno scerdali. Iako smo videli da je turnir sam po sebi vrlo specifican, ovo drustvo ce svakako biti brisano sa spiska sigurnog potencijala za medalje, tim pre sto ce i domacini verovatno skockati neki mamoyebacki sastav da naplate sva ranija dugovanja pred svojom publikom i u postojbini igre.
Kosarkasice i odbojkasi se suocavaju sa sve tanjom bazom igracica i igraca potencijalnih reprezentativaca, i u ovim sportovima bi i sam odlazak u LA bio ogroman uspeh, pri cemu su svakako kosarkasice u blagoj prednosti zbog Marine i generalno slabije globalne konkurencije (videli smo da samo jedna dobro pogodjena strankinja donosi kvalitativni skok do/nadomak medalje). U proslom ciklusu polagali smo izvesne nade i u rukomet, ali mislim da smo se skoro svi uverili da su vece sanse da nesto vise uradimo u ovim kojekakvim sportovima koje domacin ubacuje nego u sportu gde smo nekada davno bili svetski i olimpijski prvaci.
Sto se pojedinacnih sportova tice, pisem ovaj post u momentu dok je nas najveci sportista svih vremena izborio plasman u polufinale AO. Sve je konacno (i u poslednji cas) osvojeno, ali godine i sitnije i krupnije povrede neumitno stizu. 2028. ce ugaziti u petu deceniju zivota. Kad je on u pitanju, sve je moguce, ali ako ni u Parizu nije slovio za prvog favorita, tim pre to nece biti u LA-u. Da li ce braniti zlato po svaku cenu, ili ce ipak resiti da ne pruzi dusmanima zadovoljstvo da ga vide porazenog, on ce sam resiti.
Mikec i Arunoviceva su kao iskusni strelci konacno skinuli teret osvajanja olimpijskog zlata sa svojih ledja. Koliko se videlo, bili su presrecni i oboje najavili da ce pucati i dalje. A za razliku od Noleta, oni nisu u centru medijske paznje da bi vise osecali pritisak koji je znao da ukanali nase strelce nebrojeno puta do sada. No pored njih dvoje, u proslom ciklusu nas bas i nije htelo u ovom sportu, bilo je kikseva u kvalifikacijama... Nikad se ne zna, ali ovde cemo cekati Lazara Kovacevica, Teodoru Vukojevic i Sanju Vukasinovic kao mladje narastaje da urade nesto vise.
Dve atletske klinke i dva razlicita kiksa u Parizu. Bizarna povreda noge, neiskustvo i trema su ucinili svoje. Sada smo im oprostili, ali za LA vise nece biti opravdanja, talenat se mora pretociti i u medalje na najvecoj sportskoj smotri. Gardaseviceva cini se sve vise klizi ka statusu solidne sportistkinje koja moze doci do finala, ali je to u principu to, a konkurencija je paklena u njenoj disciplini, a isto vazi i za kolegu joj Sinacevica. Upuceniji od mene su pisali detaljnije na maticnoj temi, od ostalih mladih talenata uvek ima, ali nekih ozbiljnijih rezultata poput Topickinog i Vilagoskinog koliko vidim trenutno ni nema.
Kad smo kod sportova u i oko vode, stagnacija je i tu vidljiva. Ako u plivanju nikada nismo ni bili neka velesila i posle Cavica nismo imali nekoga ko bi primirisao olimpijskoj medalji, u camdzijskim sportovima je vec drugi ciklus slicna prica. Neki potencijal je uvek tu, nada postoji, a onda krecu igre van vode, pehovi, tumbanje posada i ne bude nista.
Namerno sam za kraj ostavio borilacke sportove. Kategorija od koje smo svi najvise ocekivali u Parizu, a ispao je totalni cabar. Ocito da je karma surovo vratila na pokusaj da se po srpski, naturalizovanjem istocne sirotinje stanje prikaze boljim nego sto jeste. Dobar deo boraca u svim kategorijama je vec u godinama, a kako su se pojedini “pokazali”, mislim da uopste i nije lose sto ih vise necemo gledati na olimpijskim turnirima. U rvanju smo cini se najtanji sa mladima, boks gde imamo Saru Cirkovic za sada je van igara. Sa druge strane, dzudo i tekvondo (pogotovu zenskadija) beleze korektan broj medalja u mladjim kategorijama, pa se nadamo da ce se nesto od toga vremenom u narednim godinama pretociti i u realan seniorski potencijal.
Sve u svemu, +1.200 dana koliko je ostalo do pocetka igara je predug period. Svasta se moze do tada izdesavati. Ostaje nam da se nadamo da cemo u narednom periodu imati cemu da se radujemo i da se i dalje ovde druzimo.
SOS = Srpski Olimpijski Sindrom