by Radonjaa » 24 Aug 2025, 12:35
Dosta zanimljiv AmeriKup ove godine, tj prvog dana neujednačene utakmice bez uzbuđenja, ali već drugog par drama, a tek idu derbiji grupa, Brazil - SAD, Kanada - Portoriko, Argentina - Dominikanska Republika.
Bahami zamalo da šokiraju Amerikance, što u ,,regularnim'' uslovima ne bi bio šok, ali su došli bez svih NBA igrača, glavni igrač im je Ajzea Mobli (mlađi brat Moblija iz Klivlenda) koji je prije par nedelja potpisao za Manisu, sem njega im igru nose bekovi Miler i Bridžvoter, koji su prošlu sezonu proveli u trećoj španskoj, odnosno drugoj francuskoj ligi. I ostatak rotacije im čine igrači iz nižih rangova u Španiji i Francuskoj, uz dodatak dvojca iz Anortozisa i Trepče

Amerikanci sa druge strane sa 11 što sadašnjih, što (uglavnom) bivših EL i NBA igrača, ali u realnosti vrlo malo klase za njihove standarde, sem Grenta iz Panatinaikosa, Geloveja sa ozbiljnim NBA stažom i još par igrača Evrokup nivoa. Neobično za njih je da djeluju slabije na spoljnim nego na visokim pozicijama, sem Grenta i Geloveja su tu Džavonte Smart, Spidi Smit i Endru Endruz koji nije ni ulazio u igru, teško da će se prošetati kroz nokaut fazu.
Bahami su sinoć vodili većim dijelom meča, Amerikanci okrenuli početkom četvrte i držali prednost do 2 sekunde do kraja kad je pominjani Miler izjednačio trojkom iz ćoška. U produžetku Bahami krenuli bolje, ali ostali bez snage u poslednja 2 i po minuta i primili 15 poena do kraja utakmice, na kraju čak 12 razlike.
Kanađani su došli sa 2 NBA igrača (Džordžom iz Vašingtona kom se predviđa odlična NBA karijera, i Milerom iz Minesote), tu su i Kabengele i Ajzea Majk, Vildžer iz Venecije, centri Kenedi i Bedijako sa dobrim sezonama u Bundes, odnosno razvojnoj ligi, mnogo i opcija i kvaliteta pod košem, ali je kod njih još veći disbalans između spoljne i unutrašnje linije nego kod Amerikanaca, i što se tiče kvaliteta, i kvantiteta. Odlučili su se za dosta rijetku kombinaciju 4 + 8, među 4 beka je najkvaltetniji Bel Hejns (ex Budućnost), još dvojica su iz kanadske lige, a jedan iz razvojne. Pretpostavljam da je u pitanju dio šire strategije jer teško da će ijedan bek koji bi došao na ovo takmičenje biti u užoj konkurenciji za SP ili olimpijske igre, dok sa visokima standardno kubure, pa bi vjerovatno da provjere neke opcije.
Za sad su deklasirali Panamu i Venecuelu, ali je isto uradio i Portoriko, tako da će u međusobnom duelu u utorak od 5:10 po našem vremenu odlučivati ko će na prvo mjesto.
Brazil je za svoje standarde podmlađen, prosjek godina im je svega 27.5.

Kolo naravno vode Jago i Kaboklo, tu je i Benite, a i De Paula koji se posle sasvim solidne debitantske sezone u Evropi (Ulmu) trčećim korakom vratio u Brazil, plus Maozinja Pereira, koji će ostati zapisan u istoriji kao vjerovatno jedini igrač koji je sa 20 godina igrao u Crnom Drimu iz Struge, a sa 24 u NBA. Ostalo su uglavnom igrači iz brazilske lige, uz čak 4 - 5 klinaca. Namučili su se da dobiju Urugvaj, na kraju je Benite prelomio trojkom, a u grupi su još sa Bahamima i Amerikancima, tako da ih tek čekaju testovi, ali bi trebalo da su sigurni među 8.
Moram da pomenem i Dominikansku Republiku, čini mi se da su oni turnir shvatili najozbiljnije od svih, što i ne čudi s obzirom na to da imaju odličnu generaciju a da u istoriji imaju samo jednu medalju, bronzu iz 2011. koju im je u jednom od rijetkih pojavljivanja donio Horford.
Sad su došli sa šestoricom koji su igrali i na SP 2023. (uključujući Feliza, Montera i Delgada) tako da su zadržali kostur ekipe, a pritom su se u odnosu na tad nimalo zanemarljivo pojačali - Dejvid Džons je odigrao odlično na ljetnjoj ligi i dobio ugovor u San Antoniju, Džoel Soriano je posle desetak probnih utakmica dobio novi ugovor u Valensiji (mada je odma proslijeđen na pozajmicu Saragosi), a Hasel Perez je kao najbolji igrač njihove lige izgleda dogovorio prelazak u ACB.
Ni njih naravno nisu promašili izostanci, čak su i među ekipama koje su najviše oslabljene. Da su tu Tauns, Kinjones, Minaja (Horfordu se više ni ne nadaju) i Duarte, ne bi bilo sumnje ko će biti šampion, ali i ovako djeluje da imaju dosta dobru šansu da osvoje medalju.
Argentinci brane titulu ali su u potpuno drugačijem sastavu nego prije 3 godine u brazilu. Bez Kampaca, Laprovitole, Vildoze, Bolmara, Deka, Delie... Nisam istraživao pojedinačne razloge za izostanak, ali je vjerovatno podmlađivanje u skladu sa novim olimpijskim ciklusom, tj jačanjem temelja ekipe za naredne 3 - 4 godine. Od ,,poznatijih'' je tu Brusino, igra i Kočin Korbalan, moj ljubimac Huani Markos, kao i lažni Vildoza (ex Cibona), plus Fernandez i Kafaro koji su zajedno sa Markosom u Đironi.
Lično ih ne bih otpisao ni kad bi došli sa 12 vozača autobusa, ali teško da imaju kvalitet da u ovoj konkurenciji odbrane zlato. U prvom kolu su rutinirali domaću Nikaragvu, večeras od 21:10 po našem protiv Dominikaca za prvo mjesto u grupi, pa će biti jasnije kakvi su im dometi, a tu utakmicu ću se potruditi i da ispratim.
Za kraj kratko o Portoriku, tu je Alvarado i par ,,inventaraca'' (Romero, Klavel, Kondit, Pineiro), ali su bez oba Hauarda, Davona Rida, Tremonta Votersa, mnogo drugačija i na papiru slabija ekipa u odnosu na Filipine i Pariz. Nemaju medalju od 2013. a realno je da tako i ostane osim ako iznenade Kanađane, što bi im otvorilo put do borbe za medalje.
Zanimljivo da je od prošlog izdanja sistem sličan olimpijskom, 3 grupe sa po 4 ekipe, dvije najbolje trećeplasirane idu dalje, a klasičnog kostura nema, već se svih 8 ekipa rangira po rezultatima u grupnoj fazi. Jedina razlika u odnosu na OI je što nema šešira tj žrijebanja, već prvi ide direktno na osmog, i tako dalje.
Kod Amerikanaca su čak 4 igrača koja su igrača ABA ligu (Džavonte Smart, Spidi Smit, Zek Ogast i Kameron Rejnolds), kod Brazilaca naravno Jago i Kaboklo, kod Kanađana Majk, Bel Hejns i Kabengele, plus Brajan Angola, Hoze Vildoza, to su oni koje sam izbrojao ovlaš prelazeći spiskove ekipe.