Porodica Maravic se grupno doselila u SAD tacnije Pensilvaniju u okolini Pitsburga pocetkom 20 veka.Tacnih podataka odakle su tacno nema ali postoje dve vrzije jedna da su iz trougla Cacak-Uzice-Valjevo, a druga da su iz Zarkova koje je tada bilo zaseban gradic, a ne predgradje Beograda. U Pensilvaniji se 29 avgusta 1915 rodio Petar Maravic kasnije najpoznatiji pod nadimkom Press, nadimak je dobio kao dete prodajuci novine na ulici vicuci stalno pres,pres. Za vreme Drugog Svetskog rata sluzio je kao pilot lovac na pacifickom ratistu. Po povratku iz rata odigrao je jednu sezonu u tadasnjoj BBA ligi preteci NBA,u timu Pitsburg Ajronmen.Posle samo jedne sezone se povukao jer kao i vecini igraca u 40-tim godinama proslog veka najbolje godine otisle na sluzbu u vojsci.
Posle povratka u svoj rodni grad upoznao je svoju buducu suprugu Jelenu. Njenom zaslugom je postao trener jer se njoj nije dopala ideja da bude civilni pilot vec je trazila nesto manje opasno, zato je on poceo kao trener srednjoskolske ekipe u svom gradu. Upravo u to doba 22 juna 1947 rodio mu se prvi sin Petar posle poznatiji kao Pistol Pit. Za Pitovo rodjenje je vezana anegdota da je dovodeci zenu u bolnicu Pres rekao doktoru ako bude sin placam ja, ako bude cerka placas mi ti za izgubljeno vreme. Pit je odmah po rodjenu krsten je u lokalnoj crkvi svetog Ilije.
Od detinstva je pokazao intersovanje za kosarku trenirajuci kao tinejdzer 4 sata na dan zimi, a 8 sati na dan leti. U srednjoj skoli je stekao nadimak Pistol, jer je dok nije ojacao sutirao spistajuci loptu sve do kuka prije suta pa je izgledalo kao da vadi revolver u vestern filmu. Igrajuci za svoj tim postizao je 33 kosa po mecu i bio vec poznat kao neverovatan talenat. Treba istaci da utakmice u tom uzrastu traju 32 minuta.
Kada je doslo vreme da izabere univeritet prvo je odabrao Zapadnu Virdziniju, ali je na nagovor oca koji je bio trener univerziteta Lujizijane popularno LSU otisao tamo. Na koledzu je odigrao 3 sezone i 83 utakmice na kojima je postigao 3667 poena, prosecno 44,2 poena po mecu. Postavio je rekorde po broju ukupnih poena, poena u jednoj sezoni 1381, 1970, broju utakmica sa vise od 50 poena, sa 28 utakmica na kojima je postigao vise od tog broja ukljucujuci i rekordnu na kojo je dao 69 poena. Najbolji pokazatelj koliko je bio dominantan su dva podatka, prvi da je drugi strelac u istoriju NCAA, Ostin Kar u proseku davao 34,6 u karijeri znaci 10 manje od Maravica. Drugi je jos neverovatniji a to je podatak do kojeg je dosao jedan pomocni trener 10 godina posto je Pit napustio univezitet, gledajuci statistiku ustanovio je da je Maravic prosecno po mecu pogadjao 13 suteva sa daljine vece od 6,25, sto bi znacilo da bi mu prosek sa pravilom tri poena koje u njegovo vreme nije postojalo bio 57 poena po mecu. U doba kad se prenosila samo jedna utakmica nedeljno NCAA na nivou cele Amerike navijaci su se uvek nadali da ce biti prenosena ona na kojo on igra. Za vreme studija jedan novinar ga je nazvao Elvis Presli sa loptom. ESPN ga je 2005 proglasio za najboljeg igraca NCAA u istoriji u anketi u kojoj je Abdul-Dzabar bio broj 2 a Dzordan broj 3.
Maravic je izabran kao treci pik na draftu 1970. od strane Atlanta Hoksa. Draft 1970. se pamti kao jedan od boljih u istoriji, jer je draftovano cak pet buducih clanova Kuce Slavnih, uz Maravica tu su jos bili Bob Lenijer, Dave Kauvens, Kalvin Marfi i Nejt Arcibald. Prilagodjavanje na NBA je islo tesko posto je po prvi put bio odvojen od roditelja i brace, a pri tom je bio jedini belac u timu koji je igrao u jedinom gradu u SAD-u gde je vecinsko stanovnistvo pripada crnackoj populaciji. Njegov stil igranja koji su mnogi nazivali soumenski isto nije odgovarao saigracima koji su vecinom bili veterani. Uprkos svemu tome u svojoj prvoj sezoni postizao je 23,2 poena po mecu uz sut iz igre od 46%. Atlanta je usla u plej-of te sezone gde su ispali od Nju Jorka u seriji 3-2,u tih pet meceva Pit je imao prosek 22 poena po mecu.
Sledece sezone je privatna situacija i los odnos sa saigracima ostavio danak jer je prosek pao na 19,3 po mecu, ali je ekipa ipak dosla do plej-ofa gde je opet ispala u prvoj rundi od Bostona u sest meceva. Pitov prosek u toj seriji je bio najbolji u njegovoj plej-of karijeri 27,7.
U trecoj sezoni u Atlanti je konacno postao glavni igrac tima i zavrsio je sezonu sa 26,1 poena po mecu sto mu je omogucilo da po prvi put bude na Ol star mecu. Ekipa je opet usla u plej-of, ali je opet ispala u prvoj rundi. Maravic je i u toj seriji od sest utakmica bio dobar i davao 26,2 poena po mecu.
U svojoj zadnjoj sezoni u Hoksima licni ucinak mu je bio najbolji do tada, zavrsio je sezonu sa 27,7 poena, ali je tim propustio plej-of.
Na leto 1974 novi tim koji se tek prikljucio NBA karavanu Nju Orleans Dzez je poslao ponudu u Atlantu od dva igraca i 4 pika na draftu koju su Hoksi prihvatli i Pit se vratio na mesto uspeha jer je vec bio zvezda u Luizijani.
Prva sezona Dzeza u NBA je bila losa,tim je zavrsio kao najgori u ligi, a Maravicev prosek je pao na 21,5 po mecu. Uprava Nju Orleansa je godinama pokusavala da napravi tim oko njega, ali to nije uspela zato sto su i pored dosta visokih pikova na draftu lose birali, Dzez je tada kao sto je jedan novinar napisao izgledao kao tim kadeta sa jednim seniorom koji igra protiv seniorskih ekipa. Medjutim njegova popularnost i legenda su rasli u sportskim emisijama tog doba, cesto se desavalo da se daju hajlajtsi sa meca Nju Orlean u kojima bi 2 do 3 minuta bili prikazivani iskljucivo potezi Maravica, dodavanja iza ledja, bez gledanja, preko celog terena, neverovatne finte i sutevi i onda bi na kraju reporter samo rekao nazalost Dzez je izgubio.
U sledecoj sezoni zavsrio je sa prosekom od 25,9, ali je tim propustio plej-of opet. Njegova najbolja sezona ipak ostaje 1976-77 kaju je zavsio sa 31,1 poenom po mecu i bio prvi strelac lige za tu sezonu.Postigao je 40 ili vise poena 13 ukljucujuci i njegovu najbolju utakmicu kao profesionalca protiv Niksa na kojoj je postigao 68 poena. Na tom mecu je oborio rekord po broju poena na jednoj utakmici za beka koji je prije drzao Dzeri Vest sa 63. Sutirao je 26 od 43 za 2 i 16 od 19 za 1,ceo mec se poznati bekovski par Frejzer-Monro menjao na njemu, ali nisu uspeli da ga zaustave.
Sledece godine je poceo pad njegove igre prosecno je postizao 27 po mecu, ali je propustio cak 32 utakmice zbog povrede kolena. U svojoj zadnjoj sezoni u Dzezu na 49 meceva je postizao 22,6, ali je njegovo telo pocelo da ga izdaje.Zadnju sezonu je poceo u Nju Orleansu, a na polovini je presao u Boston pokusavajuci da osvoji titulu sa njima.Medjutim iako je tim usao u plej-of sa najboljim skorom u ligi u drugoj rundi Seltikse je izbacila Filadefija sa Dzulijusom Irvingom na celu.
Posto su mu kolena bila hronicni problem povukao se na kraju te sezone. Zavrsio je NBA karijeru sa 658 odigranih meceva na kojima je postigao 15 948 poena ili 24,2 po mecu. Koliko mu je kosarka znacila najbolje govori podatak da je posle povlacenja dugo razmisljao o samoubistvu. Maravic je umro iznenada na kosarkaskom terenu igrajuci basket sa prijateljima od srcane mane koju je otkrila tek autopsija 5. januara 1988. Nepunih godinu dana pre nego je primljen u Kucu Slavnih kao jedan od najmladjih ikad.
Na 50-tu godisnicu NBA lige je izabran u 50 najboljih igraca lige svih vremena, on je jedini posthumno izabrani clan te pedesetorice.