by Kosmarac2 » 11 Jul 2011, 19:13
Avangarda je poezija kise, sreo sam svoju Georginu, tu ste svi ostali, jedan bogovski stalez se skupio da u dobroti podeli rec. Slusam neku poeziju, bio je i Ibrica, sad ce opet, sam Bog ce znati zasto pisem pesme, sansonjeri onog drugog sveta sada placu sto smo nasli mir, bar ja, u avangardi sportske maste i duha koji pleni borbom i ostalim temeljnim fenomenima ljudske egzistencije. Edit Pjaf, jel to ona, neka pruzi gromki glas da zasenimo prostotu. Ili je to Amelija Rodrigez, fado orkestri su nasi bojovnici, mi s njima hodimo ka nebu, gde sve stoji onako kako treba.
Bliska si mi sada, nikad bliza, predaja zrtve mozda nije zakasnela. Ti zracis, a sve je potonulo, kao nikad, hteo sam to da ti porucim, da zaboravljena nisi, znam da bi sad pitala gde sam ja, svuda si duso moja. Toliko, ipak. Dajte da vas zavedu, slobodno.