Spavala s naočaramaNosim naočare još od prvog razreda gimnazije. Dioptrija mi nikad nije bila velika, mada se povećavala, po malo. Od pre 2-3 godine imam novi problem

kad gledam TV ili kad pišem na kompjuteru, kao sad, naočare su mi neophodne. Kad čitam knjigu moram da ih skinem, jer ne vidim da čitam sa njima. Naravno ne čitam samo knjige nekad treba pročitati samo rečenicu sa nekog uputstva, videti nešto napisano sitnim slovima (slova na displeju mp3 plejera npr. ). Isto važi i za neke druge stvari npr. pranje suđa, peglanje i sl., bolje je bez njih. To znači da ih stavim i skinem više desetina puta u toku dana. Naravno, ostavim gde stignem, pa onda traži. (imam još 2 para, ali nisu fensi, šalim se - jedne su teške, jer imaju stakla, a druge su sa onim plastičnim ramom nemaju mehanizam da prijanjaju uz glavu “flex” ili kako se to već zove ). Ove koje
nosim, sam nosila sam već oštetila (izgulila plastiku, malo iskrivila ), ali pre neki dan, nađem ih u krevetu spavala sam na njima

. Šta da se radi, vrućina, zadremalo mi se, skinula i astalavista bejbi, skroz su se iskrivile

.
Znam da je odlaganje u kutiju jedino rešenje, još mi je drugarica kupla super kutiju sa motivima slike “Lebesabum”, Gustava Klimta, ali... Nekad sam stavljala i onu trakicu oko vrata, k’o bakica

, ništa nije pomoglo. Imala sam potrebu da sve ovo napišem pre nego što izađem da tražim novi okvir, samo ću otići do najbližih radnji, da vidim cene, dioptriju sam određivala pre pola godine, valjda je OK.
Edit :
Slika se zove
Lebensbaum, uspela sam pogrešno da pročitam s kutije

, eto o čemu pričam.
