procitao po harijevoj preporuci "jadi mladog vertera" od getea i nisam zazalio.
jedino sa cim sam imao problema je jako staro izdanje iz '63. god i prevod stanislava vinavera sa nemackog na srpski sa kojim mi je malo teze islo iscitavanje; na neke situacije sam morao da se vracam po nekoliko puta kako bi mi bile razumljive.
generalno nemci su jako teski za citanje, potrebno je udubiti se do kraja i nekada i malo delo po stranicama moze da oduzme vise vremena nego neko sadrzajnije delo.
recimo od remarka mi je sasvim korektno legao "crni obelisk" u kojem nije bilo toliko detaljisanja kao u npr. carobnom bregu od tomasa mana.
na sugestuju jako dobrog prijatelja uzeo iz biblioteke "1984" - od orvela i nadam se da cu je do sutra procitati.
ono sto bih ja vama preporucio (narocito mladjoj populaciji) je "tri metra iznad neba" od federika moce.
po glavnom liku iz romana sam sebi i udenuo 4umski nick. jako davno sam je procitao ali secam se onog citata sa pocetne korice - "dok hodaju zaljubljeni ne dodiruju zemlju.."
ko voli romantiku i takve radnje preporucio bih mu turskog nobelovca orhana pamuka i njegov "muzej nevinosti".
toliko za sada...
...zivot nije uspon, zivot je pad. i kad mislis da se penjas, u stvari padas. a kad padnes do dna, pocnes da kopas rupu...