by DIFovac » 28 Jan 2014, 22:38
Zovem se Marina imam 27 god. Dobro sam građena i sve, ali volim pasulj nakon kojeg imam užasne gasove, smrde ko rafinerija u Bosanskom Brodu, i ova priča počinje ovako: Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se. Kada je postalo jasno da ćemo se venčati, odlučila sam prestati jesti pasulj. Nekoliko meseci kasnije, na moj rođendan, pokvario mi se auto dok sam se vraćala kući s posla. S obzirom da sam živela na selu, pozvala sam muža i rekla mu da ću kasniti, jer sam morala pešačiti kući. Idući tako, uz put sam naišla na jednu malu krčmu iz koje se širio miris pasulja i ja jednostavno nisam mogla odoliti. Pošto sam imala pred sobom još dugo pešačenje, predpostavila sam da ću se putem osloboditi svih gasova dok ne stignem kući. Ušla sam u krčmu i za čas posla sam 'sredila' tri porcije. Kada sam nastavila pešačiti, potrudila sam se osloboditi prdeža. Kad sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi i veselo je rekao: - 'Draga, imam iznenađenje za večeru!' Zatim mi je stavio povez preko očiju i odveo me do stolice za stolom za večeru. Sela sam, i baš kad je hteo da mi skine povez, zazvonio je telefon. Naterao me je da mu obećam da neću dirati povez dok se ne vrati, i otišao da se javi. Pasulj koji sam pojela je još uvek radio i pritisak je postao nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muž ne vrati, nagla se na jednu stranu i 'pustila' jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i užasno smrdeo. Uzela sam salvetu sa krila i žustro oterala smrad. Zatim sam se nagla na drugu stranu i odvalila još tri. Smrad je bio gori od kuvanja kupusa. Načuljila sam uši na telefonski razgovor u susednoj sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona označilo kraj moje slobode, učinila sam jos nekoliko brzih kružnih pokreta salvetom da oteram sav smrad, i vratila salvetu na krilo uz osećaj zadovoljstva i olakšanja, spustila ruke na krilo. Lice mi je sigurno odavalo najneviniji moguć izraz kada se moj muž vratio i ispričao se što se tako dugo zadržao. Pitao me jesam li virila a ja sam ga uverila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sedeli za stolom u glas je uzviknulo: 'Srećan rodjendan!' Pala sam u nesvest!!
"Ako Kosovo nije nase, zasto od nas traze da im ga damo? Ako je njihovo, zasto ga otimaju? A ako vec mogu da ga otmu, ne znam zasto se toliko ustrucavaju?" "