Veliki derbi Madrida odigran je u nedelju od 17h. Za razliku od Realovog stadiona, do Visente Kalderona smo isli autobusom od glavnog trga Puerta del Sol. Iako centar Madrida mahom navija za Atletiko, a mi smo na utakmici krenuli nekih sat i 15 min pre pocetak, zacudo nije bilo mnogo navijaca Atletika u autobusu, tek petorica sa crveno-belim salom.
Ako ste pazljivo pogledali nekad Atletikov grb, videcete u levom uglu medu pored drveta jagode. To je jedan od simbola Madrida, nalazi se u centru grada na pomenutom Trgu Puerta del Sol. Koren reci Madrid potice od korena reci jagoda, kako sam razumeo.( Madroño, Madrid). To je i jedan do suvenira koji sam poneo iz ovog grada.
Kako rekoh, autobus nije bio pun navijača Atletika ali onda na poslednjoj stanici kod stadiona haos. Pucaju petarde, pesma, svuda okolo crveno-beli dresovi i šalovi, na svakom koraku se pije pivo, pa čak i na ulazu na stadion. Krecemo ka samom stadionu da osmotrimo ulaze i vidimo kakve su nam sanse da udjemo na mec, kao i svi Srbi, na prevaru

Odmah smo videli da sanse ne postoje, na svakom ulazu po dvojica redera i automati za prolaz koji citaju karte. Okolo naravno mnogo standova sa dresovima, salovima, suvenirima a ne moze a da se ne primeti koliko je bozanstvo tamo Colo Simeone, ciji se lik nalati na salovima, majicama, zastavama...
Idemo do blagajne da ispitamo situaciju oko cene karata. Prilaze ljudi, nude za 120e, 130e, 150e. Mi smo u situaciji da damo 50 evra za jednu ulaznicu a takvih nije ni bilo u prodaju jer su najeftinije za gornje delove tribina i to iza gola bile po 60 evra.
Na odgovor da smo spremni da damo po 50 evra, samo se kiselo nasmeju tipa "ma vazi".
Probamo varijantu sa novinarskim propusnicama, ulazimo u deo za deljenje pres akreditacije, predstavljamo se da smo iz Srbije, pominjemo Sport Klub, neke mejlove, ovo oni,poruke na mobilnom na spanskom jeziku ali , kako sto smo i ocekivali, nista ne prolazi ali je vredelo bar pokusati.
Na izlazu iz pres prostorije, srecemo naseg bivseg selektora i veliku legendu Atletika Radomira Antica Atletika i Nikolu Loncara,. Antic je davao izjave za neku TV, zamolili smo ga da proba da nas uvede( bilo nas je cetvorica, a ono, razmisljamo -ako on ne moze koji je institucija tamo, ko moze? ) ali rece da nije mogao i da je jedva jednu propusnicu nabavio za Nikolu Loncara. Procaskali smo malo sa Loncarom i covek sve objasni jednom recenicom "Nije ovo Srbija"

U smislu, ne ulazi se ovde na stadion kao sto smo mi navikli

Pozdravili se na kraju i krenuli dalje...
U jednom trenutku nakon nekoliko bezuspesnih pokusaja i nekoliko nasih komentara na srpskom jeziku prilazi momak iz Hrvatske koji zna nas jezik i posle upoznavanja ispostavlja se da je veoma dobar prijatelj sa Lukom Modricem koji mu je i ostavio ulaznice. On je spreman da jednu ustupi po simbolicnoj ceni, a prava cena karte za to mesto, kako sam kasnije video, nije manja od 180 evra .
Kada se vec ukazal takva prilika, nisam mogao da je propustim i uzimam ulaznicu za 40 evra. Ostali odlaze na Rajo-Valensija, jer je bilo nemoguce naci kartu za ispod 100 evra.
Mesto ispod krova, a obzirom da je pocela da pada kisa, vec prvi veliki plus.
Sta napisati o samoj utakmici. Veliki derbi koji prakticno ima veliki udeo u sampionskoj trci, 60.000 ljudi na stadionu, 4 lepa gola, borba, tenzija, nervoza, , sve , ma i vise od onoga sto sam ocekivao.
Na pocetku meca koreografija, crveno-belo sa grbom Atletika na sredini. Real je iznenada brzo poveo, medjutim nije to mnogo uticalo igrace ali ni na navijace Atletika koji su nastavili sa pesmom do kraja utakmice. Veoma su vatreni, a sudija ih je dovodio do ludila par puta, delovali su kao razjarene zivotinje.



Sudija vec na startu izgubio kontrolu nad mecom i sou je mogao da pocne. Rekao bih puno simuliranja, tenzije, ali na kraju ne i sa nekim vecim incidentima, mozda najveci kad deo strucnog staba Atletika krenuo na sudiju. Sto se tice samih igraca na terenu, Ronaldo i Bejl kao najvece zvezde se prakticno nisu videle, mada nisu ni dobijali neke upotrebljive lopte ili lopte uopste. Ali Ronaldo opet pokazao kakav je igrac postigavsi veoma vazan gol. Ocekivao sam dosta bolju igru Reala, Atletiko je bio za konkretniji, mogli su neke kontre da zavrse golom, pobede i ubedljivo iako zaista imaju slabiji tim. Mogli su do treceg gola, nekako je visio u vazduhu ali nisu uspeli. Dijego Kosta izuzetno jak na lopti, tesko ga je srusiti , vec on sam padne kad hoce da dobije faul. Odlican igrac. Arda Turan takodje.
Modric alibi partija, Alonso ne mnogo bolji. Benzema dao gol, dosta. Ipak, Real se , po meni, zaista izvukao ovde, bili su spremni za poraz posle duge serije bez istog.
Kad je Gabi zavukao projektil nastala je prava ludnica a ja medju navijacima Reala, i to ne vatrenim nego prijateljima kluba koji su dobili karte.
Kao sto sam rekao ranije, Cholo Simeone Bog tamo , peva mu i skandira "Cholo, Cholo", "Atleti, Atleti", ovo ostalo ne razumem

Na kraju, kad se sumiraju utisci, prezadovoljan sam vidjenim i dozivljenim, veliki uzitak je biti deo velikog madridskog derbija, pogotovo tako vaznog i sa toliko velikim brojem vrhunskih igraca na jednom mestu. Prvo jedva pronadjena ulaznica, Cetiri gola, vatrena atmosfera gradskog derbija - sta covek vise da pozeli...