irriducibili wrote:Upravo zato sto te poznajem i sto su mi poznate stvari koje si proziveo, ne mogu se cudom nacuditi tvojim blasfemicnim postovima. Opasnu demagogiju siris, jedino mi je motiv nepoznat. Umesto da ovde izneses pravu istinu o siptarima, ti kao da si i sam poceo da verujes u ona multietnicka sranja kojim se bavis. Sta zelis da postignes i zasto? Da li je cilj da se ljudima usadi u glavu nova realnosttm, posto tvoje tuzne price upravo vode ka tome? Zelis li da postanes moderna verzija Efialtisa ili onog nedokazano krivog Vuka Brankovica? Imputiras mi neke radikalske budalastine, a konstantno ignorises sustinu mog pisanja. Jos jednom, mozda sa vise uspeha. Kosmet nam je otet i to se u skorije vreme ne moze i nece promeniti. Ali, moramo li sami to da zapecatimo? Hoces li mi konacno odgovoriti, za koji kurac mi uopste razgovaramo sa bandom iz Pristine, zasto ih prihvatamo kao relevantne sagovornike, zasto im dajemo legitimitet?
Ne bi bilo lose da najpre sebi malo rastumacis sta znaci rec "demagogija" pa da odatle nastavimo. Necu ja nista jer mi nista i ne treba. Sta ko misli o bilo cemu njegova/njena je stvar i sam ce da trpi posledice toga. Ja o ovim stvarima o kojima govorimo govorim precizno i u realnom vremenu, ti si taj koji proizvodi besmislene analogije da bi postigao poentu i, sto je jos gore, pricas o stvarima o kojima pojma nemas. Drugim recima - siris demagogiju.
Hajde da pokusamo malo da razjasnimo o cemu pricamo:
1. Kosovo je odvaljeno od Srbije na nezakonit i neprihvatljiv nacin, uz seriju tipicnih zapadnih cinicnih "objasnjenja". Cinjenica.
2. Kosovo Srbija ne bi smela da prizna osim u slucaju kompenzacije na koju bi srpski narod svojevoljno pristao. Cinjenica.
3. Nase politicke vlasti su nesposobne da servisiraju taj problem, a i boli ih kurac da pokusaju. Cinjenica.
Ali i:
1. Ksenofobija i sovinizam usmeren prema okolnim drzavama i zapadu je katastrofa za Srbiju iz mnogo razloga. Cinjenica.
2. Rusi su velika sila kojoj je Srbija na listi prioriteta veoma nisko. Cinjenica.
3. Evropska Unija u nekom obliku je dominantni model udruzivanja u Evropi i izostajanje iz nje, osim u slucaju velikog internog bogatstva i strogo organizovane drzavne uprave, kakav je, recimo, slucaj Norveske, je takodje katastrofa za Srbiju. Cinjenica.
4. Srbija je vec sada toliko duboko u EU da, sto se tice administrativnog i politickog konteksta sutra moze da bude proglasena clanom i to niko ne bi ni primetio. Cinjenica.
5. Bris Taton nije ucestvovao u bombardovanju Srbije jer kao sto ti i ja nismo odgovorni za akte nase drzave nije ni on odgovoran za akte francuske drzave. Cinjenica.
6. Proglasavanje izdajnicima i stranim placenicima onih koji imaju drugacija politicka opredeljenja je ambijent totalitarne drzave. Cinjenica.
7. Nasa krivica za raspad SFRJ i pratece ratove nije ekskluzivna ali je itekako znacajna. Cinjenica.
8. Srbija je nesposobna da upravlja Kosovom kao delom svoje teritorije, niti je to uopste zanima, jer ne zna sta bi radila sa 1.8 miliona Albanaca u Srbiji. Cinjenica.
I mogu ovako da ti nabrajam do prekosutra. Real-politika je u teoriji legitiman oblik vodjenja politike. To, naravno, ne znaci da real-politika = prihvatanje realnosti vec da je real-politika = principijelno upravljanje politickim resursima u svrhu njihove najekonomicnije upotrebe i postizanja najboljih mogucih rezultata u postojecem kontekstu. Nacelno, postoje dva oblika politike za kojima ljudi posezu u kriznim situacijama, jedan je real-politicki, drugi je guslanje opstih mesta, nosanje mostiju i prizivanje nebeskih sila. Mi smo umesto da se opredelimo za jedno ili drugo napravili najgoru mogucu kombinaciju, pokusali smo da vodimo real-politiku koristeci opsta mesta kao mizanscen i cirkus koji je trebalo da nam zamaze oci i mobilise nas da se svojevoljno upregnemo u tudja real-politicka kola. I sad kad smo svojevoljno pristali na to da budemo volovi kukamo sto nam bic plete preko ledja. Dzaba kukanje. Stvari su jednostavno dosle na naplatu.
Dakle, ovde se uopste ne radi o tome ko voli a ko ne voli Srbiju, vec se iskljucivo radi o tome sta ko vidi kao najcelishodniju politiku za obezbedjivanje bogate i mirne buducnosti ove drzave i njenih gradjana. Ja ne vidim kako ce Srbiji biti bolje ako citavo okruzenje dozivljava kao neprijateljsko, ako je prema dobrom delu svog stanovnistva (Bosnjaci, Albanci, Madjari, Romi) podozriva, ako se trudi da uskrati osnovna ljudska prava raznim svojim marginalnim grupama i ako ubija ljude koji dodju kod nas da se prozezaju i provedu samo zbog toga sto imaju u dzepu "pogresan" pasos.
Na kraju, istina je da sam ja u tom poslednjem ratu gotovo sve sto cini normalan zivot izgubio, ono sto mi je ostalo sacuvali su mi neki Albanci kao sto su mi ovo sto nisam povratio odneli neki Albanci. Niti je 2 miliona ljudi doslo sa oruzjem da me istera iz kuce, niti mi je 2 miliona ljudi sacuvalo stvari i prebacilo u Beograd, prema tome ne mogu imati o 2 miliona ljudi podjednaki stav i podjednako misljenje. Ima ovakvih i onakvih ljudi. Sustina je u tome da ja nisam dosao ovde u Beograd da bih tebi kukao zbog onoga sto sam izgubio i pritiskao tvoju decu da sebi ugrozavaju buducnost, sireci na njih i nove generacije mrznju i zelju za osvetom, vec sam zasukao rukave i stvorio sebi novi zivot onoliko koliko sam bio u stanju. Moje osecanje odgovornosti mi nalaze da svoje racune placam sam. Neki su ljudi u tom besmislenom ratu izgubili zivot i kad sam vec imao srece da ga ja nisam izgubio moj gubitak ne smatram nepopravljivim. Smatrao bih sebe teskom propalicom i nitkovom da bilo sta sto uradim u zivotu bilo kome pravdam sopstvenim gubitkom, a jos vise tudjim gubitkom. To bi tek bilo licemerno. Zato se uvek strecnem kad neko svoj nitkovluk pravda ubistvom neke male devojcice u Batajnici, to mi uvek izgleda kao ponovno ubijanje iste te devojcice.
Zivot zasnovan na mrznji, strahu i osveti zbog necega sto je bilo i proslo nije zivot vec provizorijum. Za nas koji smo preziveli sutra je novi dan koji treba da bude bolji nego sto je bio onaj prethodni. Narocito treba da bude bolji nego onaj koji je prosao pre 500 ili 600 godina. Sve drugo nas vodi u provaliju iz koje se nikad necemo izvuci.
Ignorisem te k'o Vucic poplavu.